Ispitanicima je pušten videosnimak čovjeka koji hoda prema njima i traženo da zaustave video kada osjete da im se čovjek približio. U stanju deprivacije sna ispitanici su zaustavljali čovjeka dok je bio na 60 posto udaljen od njih.
Skeniranje mozga tokom eksperimenta pokazalo je kod ispitanika u stanji deprivacije sna veće aktivnosti na području mozga u kojem se percipiraju prijetnje.
U drugom eksperimentu, od 1.000 ispitanika je zatraženo da ocijene fotografije ljudi na osnovu toga koliko društveno atraktivno izgledaju. Neki od ljudi na fotografijama imali su deprivaciju sna i dobili su najgore ocjene.
Tokom ovog eksperimenta, istraživači su zaključili kako stanje vezano za manjak sna može izazvati prenošenje usamljenosti. Naime, zdrave i sretne osobe osjećale su se usamljenije tokom gledanja fotografija ljudi u stanju deprimacije sna.
“Što manje spavate, time se manje želite družiti s ljudima. Zauzvrat, drugi ljudi vide vas kao socijalno odbojne osobe, što dodatno povećava ozbiljnu socijalno-izolacionu posljedicu manjka sna. Taj začarani ciklus može biti značajan faktor koji doprinosi globalnoj zdravstvenoj krizi kada je riječ o usamljenosti”, pojasnio je profesor psihologije i neurologije Matthew Walker.
Tim istraživača upozorava kako ljudi žive u epidemiji usamljenosti. Samo u Velikoj Britaniji više od devet miliona odraslih osoba izjavljuje da su uvijek ili često usamljeni. Stoga, kažu psiholozi, jasno je kako hronična usamljenost i društvena izolacija mogu imati duboke zdravstvene posljedice.
Međutim, uska je veza između tvrdnji da deprivacija sna prouzrokuje usamljenost ili da usamljenost prouzrokuje deprivaciju sna.
“Moguća su oba načina. Usamljenost može dovesti do problema sa spavanjem jer se osjećate nesigurno, a to što ne spavate može narušiti vaše interakcije s drugim ljudima, što dovodi do osjećaja usamljenosti. Smatramo da usamljene osobe ne spavaju nužno ni manje ni više od manje usamljenih pojedinaca, ali izgleda da ne dobijaju povratne koristi. To jest, imaju nekvalitetan san”, pojasnio je Walker.
Psiholozi koji su učestvovali u istraživanju ističu kako može biti itekako korisno da ljudi imaju na umu kako loš san može biti razlog njihovog osjećaja usamljenosti.
Na kraju, usamljenost je zaista složena i na nju utječe mnogo faktora, od zdravstvenih problema do ekonomskog statusa zbog čega svi mogu postati dio ovog začaranog kruga. Savjeti stručnjaka su kako društvena interacija pomaže u svemu. Ključ je razgovarati o problemima, što vodi do društvene inerakcije i rasterećenosti prije odlaska na spavanje.