Na lokalitetu Magarice, visoko u brdima iznad Sanskog Mosta, u neposrednoj blizini gradske deponije, samotnjačkim i teškim životom živi Dedo Saleš.
Njegov skromni dom je kućica obnovljena u poslijeratnom periodu sredstvima međunarodnih donatorskih organizacija, u kojoj se nalaze tek dvije prostorije i sanitarni čvor, a jedino društvo ovoga samotnjaka su psi i mačke koji se motaju oko kuća.
Malo je Sanjana koji ne poznaju Dedu s brda, kako ga mnogi nazivaju odmila, a treba reći kako on živi bez ikakvih izvora primanja.
Od početka osamdesetih godina prošlog vijeka do početka rata u Bosni i Hercegovini radio je u Drvnoj industriji “Sana”, ali pravo na penziju nikada nije ostvario.
U poslijeratnom periodu, skupa s ocem Omerom, koji je u međuvremenu preminuo, osnovna sredstva za život sticao je sakupljanjem i prodajom sekundarnih sirovina s gradske deponije, koja je odmah u podnožju njihove kuće. Međutim, Dedo je teško obolio u proteklih nekoliko godina, a liječnici su mu zabranili bilo kakvu težu fizičku aktivnost, što ga onemogućava da sopstvenim rukama zarađuje za život, pa danas preživljava isključivo od pomoći dobrih ljudi. “Ljudi me poznaju, neko mi pokloni koju marku, neko kruh ili mlijeko i tako preživljavam iz dana u dan. Život težak, ali drugačije ne može”, kaže ovaj dobrodušni čovjek, za kojeg svi imaju samo riječi hvale i kažu kako nikada ni mrava nije zgazio.
Dodaje kako često siđe do grada kako bi pokušao nabaviti potrebne namirnice, a potom je njegov povratak kući dug i naporan, baš zbog zdravstvenih problema koji su ga savladali.
Dedi je dobrodošla svaka vrsta pomoći, a kaže kako su mu u ovom trenutku najneophodnija veš-mašina, ali i hrana te druge potrepštine.
Svi koji žele da mu pomognu mogu ga posjetiti u njegovom domu ili više informacija dobiti na broj telefona 061 922 675.
(Nezavisne novine)