U Sudu BiH danas će biti nastavljeno suđenje desetorici pripadnika Hrvatskog vijeća odbrane koji su optuženi za ratni zločin nad srpskim civilima i ratnim zarobljenicima na području Orašja 1992. i 1993. godine.
Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić.
Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te pripadnici vojne policije.
Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva – ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima.
Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima.
Na ročištu održanom 31. januara, svjedok Tužilaštva BiH Aćim Simić potvrdio je da je optuženi Mate Živković zvani Rakijica tukao zatvorene Srbe u logoru u Donjoj Mahali.
On je rekao da je nakon zarobljavanja u Bukovoj Gredi 9. maja 1992. godine, sa ostalim mještanima zatvoren u šupi jedne kuće u Donjoj Mahali u kojoj su zadržani jedan dan. Tu su od vojnika čuli da su u njivama ubijeni Lazo Vasiljević i Zoran i Marko Maksimović.
Simić je ispričao da su zatvoreni Srbi izvođeni napolje, tučeni i maltretirani, da su Čedi Cvijanoviću odsječena tri prsta, Stevi Gavriću prijetili su da će mu odsjeći nos, uši i druge dijelove tijela, a da je Savo Savić podlegao od udaraca.
On je dodao da su sutradan njih 40 prebacili u fiskulturnu salu Srednjoškolskog centra u Donjoj Mahali, gdje su dovedeni i Srbi iz Orašja i Draganovaca sa kojima nisu smjeli da komuniciraju.
– Rekli su nam da smo tu dovedeni iz bezbjednosnih razloga. Torture su nastavljene, ljudi su tučeni, a mene niko nije tukao i maltretirao jer me je štitio Pera Vincetić koga sam odranije poznavao. Vojnici su nam rekli da se Pero Gavrić objesio u kupatilu, a ne znam šta je bilo s njegovim tijelom – ispričao je Simić.
Prema njegovom svjedočenju, iako je bio veoma lošeg zdravstvenog stanja, čuvar Nikola Trogrlić natjerao ga je da ide na kopanje rovova, gdje su ih nadgledali hrvatski vojnici. Tokom radova, kako je naveo, Luka Vasiljević ranjen je u bedro.
Simić je tokom ispitivanja rekao da je Matuzović obilazio logor u Orašju i da je zatvorene Srbe, pa i njega, pitao zašto su tu dovedeni.
– Rekao sam mu da sam tu iz bezbjednosnih razloga i nisam se žalio jer nisam bio tučen i maltretiran. Jedan od vojnika je na to rekao da mi je tu i mjesto, nakon čega ga je Đuro, sa kojim sam išao u osnovnu školu, otjerao – istakao je Simić.
Drugi svjedok Tužilaštva, Ljubica Gavrić, naglasila je da su njenog supruga Peru objesili, a ne da se sam objesio kako su rekli čuvari, te potvrdila da njegovo tijelo do danas nije pronašla.
Gavrićeva je ispričala da je 8. maja 1992. godine hrvatska vojska oduzela naoružanje od Srba u Bukovoj Gredi, a dan kasnije ubila njenog sina Milana i još osam Srba.
– Milan je sa ostalim Srbima bježao i skrivao se u jednoj vikendici u Bukovoj Gredi. Saznala sam da je ubijen 9. maja. Njegove kosti pronađene su nakon dvije godine, a obdukcija je potvrdila da je imao prostrelnu ranu na čelu. Komšija Aleksa Božić rekao mi je da je moj Milan pronađen u kanalu između dvije njive – ispričala je Gavrićeva.
Ona je dodala da je ubijen i njen djever Mitar Gavrić, te da je kasnije saznala da je Mitrov sin, Andrija Gavrić, u logoru ugušen u kanti vode.
(SRNA)