U obraćanju poslanicima na posebnoj sjednici Narodne skupštine Republike Srpske o raspisivanju referenduma o Sudu i Tužilaštvu BiH, Dodik je naglasio da je razvijen cijeli instrumentalizovani sistem koji je u funkciji selektivne pravde i vladanja BiH suprotno Ustavu i zakonima čime se krši vladavina prava kao jedan od postulata demokratskih i suverenih država.
“Da je namjera bila postojanje pravosuđa na nivou BiH, onda bi to stajalo kao izričita nadležnost po Ustavu BiH. Baš onako kako stoji u američkom Ustavu koji je bio uzor autorima Dejtonskog ustava BiH. Naime, u Ustavu SAD članom 3. je propisano: ‘Sudska vlast Sjedinjenih Država povjerava se Vrhovnom sudu i onim nižim sudovima koje Kongres SAD može povremeno ustanovljavati i osnivati’. Kao što se zna, Parlamentarna skupština BiH nema takvo izričito ovlašćenje, pa čak ni ona ne može ustanovljavati pravosuđe i njegove institucije, sve dok se ne dopuni Ustav BiH i time stvori pravni osnov”, pojasnio je Dodik.
On je naglasio da Ustav BiH koji je Aneks 4. Dejtonskog sporazuma, u određivanju nadležnosti BiH, nije odredio pravosuđe, pa ono u skladu sa članom 3.3.a. Ustava, pripada entitetima kao njihova nadležnost.
“Tako je i bilo sve dok visoki predstavnik Volfgang Petrič svojom odlukom 12. novembra 2000. godine nije nametnuo Zakon o Sudu BiH. Na tu Petričevu odluku, 25 poslanika Narodne skupštine Republike Srpske uputilo je zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o Sudu BiH, sa obrazloženjem da pravosuđe nije predviđeno kao nadležnost BiH”, naveo je predsjednik Srpske.
Članom 3.1. Ustava BiH definisane su nadležnosti institucija BiH, a članom 3.a. je određeno da “sve državne funkcije i ovlašćenja koja ovim Ustavom nisu izričito dodijeljena institucijama BiH pripadaće entitetima”.
Ustavni sud BiH upustio se u ocjenu ustavnosti, navodeći zašto to čini – “Međutim, kada visoki predstavnik interveniše u pravni sistem BiH, supstituišući domaće vlasti, on djeluje kao vlast BiH a zakoni koje on donosi su prirode domaćih zakona, te moraju da se smatraju zakonima BiH, čija je saglasnost sa Ustavom BiH podložna kontroli Ustavnog suda”.
Predsjednik Srpske je ocijenio da je potčinjenost, reklo bi se čak i snishodljivost Ustavnog suda BiH prema visokom predstavniku, dala očekivanu odluku – da je takav Zakon o Sudu BiH, u saglasnosti sa Ustavom BiH.
“Pošto ne može da nađe nikakvu ustavnu ni pravnu zasnovanost u pogledu nadležnosti za uspostavljanje Suda BiH, Ustavni sud BiH pribjegava proizvoljnim procjenama i očekivanjima, pa time još dodatno potvrđuje svu nepravnost i neozbiljnost takve konstrukcije – kako u Odluci visokog predstavnika da nametne takav zakon, tako i u svojoj odluci da taj zakon proglasi ustavnim”, istakao je Dodik.
Ustavni sud BiH, podsjeća on, dalje obrazlaže “Može da se očekuje da će uspostavljanje Suda BiH biti važan elemenat u obezbjeđenju da institucije BiH djeluju u saglasnosti sa vladavinom prava i da zadovoljavaju uslove Evropske konvencije u pogledu pravičnih suđenja pred sudovima i efektivnih pravnih lijekova”.
Ustavni sud BiH dalje tvrdi da se uspostavljanjem Suda BiH “ispunjava uslov nezavisnog i nepristrasnog tribunala”.
“Da li to onda znači da su svi drugi sudovi u BiH, pristrasni i zavisni?”, upitao je Dodik, ističući da je praksa pokazala da je pravosuđe koje je instalisao OHR, najvećim dijelom pristrasno i zavisno.
Ustavni sud BiH dalje “zapaža da uspostavljanjem Suda BiH može da se očekuje veći doprinos vladavini prava, što je jedan od osnovnih principa za funkcionisanje demokratske države”.
“Tako su očekivanja Ustavnog suda BiH bila jedina argumentacija, a bez ikakvog ustavnog osnova. Vrijeme je pokazalo klimavost takve konstrukcije. Propala suđenja zbog nerazumnih optužnica i poništenih presuda koja su bila produkt površnosti i neodgovornosti, prije svega, stranih tužilaca i sudija, sistematski su uništavala pravosudni sistem”, ocijenio je Dodik.
On je podsjetio da su Odluku Ustavnog suda BiH od 28. septembra 2001. godine o ustavnosti Zakona o Sudu BiH izglasala trojica stranih sudija i dvojica sudija iz reda bošnjačkog naroda, a neustavnim su ga smatrali svih četvoro sudija iz reda srpskog i hrvatskog naroda.
Riječ je o profesorima pravnih fakulteta – Snežani Savić, Vitomiru Popoviću, Zvonku Miljku i o Mirku Zovku, bivšem predsjedniku Ustavnog suda Republike Srpske.
“Odluka je donesena suprotno utemeljenim stavovima sudija iz reda dva, od tri konstitutivna naroda, samo sa dva glasa sudija iz reda Bošnjaka i još tri glasa stranih sudija. Može li se takva odluka smatrati legitimnom s obzirom na pravno utemeljenu argumentaciju sudija iz reda Srba i Hrvata? Tako je izdvajajući mišljenje, sudija Snežana Savić konstatovala da ne postoji ustavni osnov za donošenje tog zakona, odnosno uspostavljanje Suda BiH, jer se ni visoki predstavnik nije mogao pozvati na odredbu Ustava BiH.
Sudija Zvonko Miljko u izdvojenom mišljenju, dao je preciznu i neumoljivu definiciju: ‘Ne može da postoji Sud BiH ako ga nema u samom Ustavu BiH. Ovaj zakon ne bi mogla da donese čak ni Parlamentarna skupština BiH, pa tako ni visoki predstavnik koji u ovom slučaju ‘suspstituiše Parlamentarnu skupštinu BiH’ kako stoji u samoj Odluci Ustavnog suda. Jedini način za uspostavljanje ovakvog suda bio bi moguć ustavnom revizijom, u skladu sa članom 10.1. Ustava BiH’. Takve revizije, odnosno dopune Ustava BiH nije bilo”, podsjetio je predsjednik Srpske u obraćanju poslanicima parlamenta Srpske.
On je naveo da je sudija Miljko samo dosljedan, smatrajući da se nikako ne može drugačije tumačiti odredba člana 3.a. Ustava, već da svaka nadležnost institucija BiH mora biti izričito dodijeljena samim Ustavom.
“To znači da se dodatne nadležnosti institucija BiH mogu jedino utvrditi amandmanima na Ustav, pa tek onda time stvoriti pravni osnov za donošenje zakona od Parlamentarne skupštine BiH. Naravno, ovome bi morala da prethodi promjena Aneksa 4. po proceduri koju predviđa međunarodno pravo za međunarodne ugovore, a to je sporazum entiteta”, naglasio je Dodik.
On je istakao da je petorici sudija koji su izglasali odluku o ustavnosti, jedino bilo važno postojanje odluke za koju će Bošnjaci ponavljati da je konačna i obavezujuća, jer tako piše u Ustavu BiH.
“Međutim, to ne može spriječiti razmatranje okolnosti preglasavanja i nedostatka bilo kakve ustavne argumentacije u prilog takve odluke. Ostaje činjenica – pet naprema četiri, bez glasova nesumnjivih sudijskih autoriteta iz reda Srba i Hrvata.
Sasvim očekivano, nametanje Zakona o Sudu BiH, bio je samo prvi korak u uspostavljanju pravosudnog sistema koji će biti isključivo u funkciji donosioca takvog akta – visokog predstavnika/OHR-a i udovoljavanju zahtjevima bošnjačke političke javnosti i stranaka”, konstatovao je Dodik.
Znajući da ne postoji nikakav pravni osnov za nametanja zakona, kaže predsjednik Republike, sastavni dio odluke o nametanju zakona je i formulacija da ta “odluka stupa na snagu odmah na privremenoj osnovi, sve dok Parlamentarna skupština BiH ne usvoji Zakon u propisanoj formi, bez izmjena i dopuna i bez postavljanja uslova”.
“Pošto se Zakon ne može promijeniti, Parlamentarna skupština ga usvaja u istovjetnom tekstu kao što je nametnut. Bili smo naivni i u zabludi da ćemo nametnute zakone moći mijenjati u parlamentarnoj proceduri. Nije vrijedilo, jer se poslanici iz reda Bošnjaka ne žele odreći onoga što im je podario visoki predstavnik/OHR u građenju države po njihovoj mjeri”, zaključio je Dodik.