Prije pet godina Belgija je uvela izmjene zakona kojima je pravo na eutanaziju prošireno na maloljetne osobe, bez obzira na godine starosti. Od tada je najmanje troje djece odlučilo da umre: jedno od devet, jedno od 11 i jedno od 17 godina.
Belgija je jedina članica EU u kojoj je uveden takav zakon – u Holandiji je starosna granica 12 godina, piše Blic.
Izmjene zakona su izazvale žestoke rasprave. Može li sedmogodišnje dijete da sagleda dimenzije takve odluke? Može li devetogodišnjak da procijeni nešto tako apstaktno kao što je bol?
Tokom glasanja u belgijskom parlamentu 13. februara 2014. jedan od gledalaca je uzviknuo: “Ubice!”, a kada je 2016. javnost saznala za prvi slučaj, Vatikan je to osudio, smatrajući da zakon lišava djecu prava na život.
Belgijska državna Komisija za eutanaziju u prošlogodišnjem izvještaju ocjenjuje da je zakon koristan, jer daje pravo maloljetnim osobama da biraju da li hoće da žive ili ne.
– Najvažnije je da dijete donese odluku – smatra član komisije, advokat Žaklin Heremans, koja, međutim, takođe kaže da nisu sva djeca dovoljno zrela za to.
– Mislimo na djecu koja nedjeljama ili mesecima leže u bolnici. Ona su zrelija od ostale dece. U principu, svako treba da ima slobodu da odlučuje o tome – kaže ona.
Belgijski zakon omogućava ljekarima da na zahtjev ubiju odrasle, neizlječivo bolesne pacijente, uz potvrdu stručnjaka da im je život nepodnošljiv. Neizlječiva bolest je uslov i kod djece. Pacijent mora da trpi jake bolove, koje lijek ne može da ublaži. Psiholog mora da potvrdi da je dijete sposobno da rasuđuje, ali roditelji moraju da daju saglasnost.
Tom Mortje, čija je depresivna majka 2012. bez njegovog znanja tražila asistirano samoubistvo, kaže da je njegova majka dugo patila od depresije, ali da je inače bila zdrava. Zbog toga je Evropskom sudu za ljudska prava podnio odgovarajuću tužbu.
U tri poznata slučaja eutanazije djece, jedan pacijent je bolovao od mukoviscidoze (cistične fibroze), teškog oboljenja metaboličkog sistema, drugi je imao zloćudne tumore na glavi, a treći Dišenovu mišićnu distrofiju, zbog koje većina pogođenih već od 12. godine ne može da hoda.
Od uvođenja asistiranog samoubistva u Belgiji 2002, broj slučajeva neprekidno raste, pa je 2004. zablježeno 349 slučajeva, a 2017. godine 2.309.
(agencije)