Istraživači već neko vrijeme sumnjaju da veza između naših crijeva i mozga igra ulogu u nastanku Parkinsonove bolesti.
Nedavna studija identificirala je crijevne mikrobe koji su vjerovatno uključeni i povezala ih sa smanjenim riboflavinom (vitamin B2) i biotinom (vitamin B7), što sugeriše neočekivano jednostavan tretman koji bi mogao pomoći: vitamine B grupe.
“Suplementarna terapija usmjerena na riboflavin i biotin obećava kao potencijalni terapijski put za ublažavanje simptoma Parkinsonove bolesti i usporavanje napredovanja bolesti”, rekao je medicinski istraživač sa Univerziteta Nagoya, Hiroshi Nishiwaki, kada je studija objavljena.
Neurodegenerativna bolest pogađa gotovo 10 miliona ljudi širom svijeta, koji se u najboljem slučaju mogu nadati terapijama koje usporavaju i ublažuju simptome.
Simptomi obično počinju zatvorom i problemima sa spavanjem, i do 20 godina prije nego što pređu u demenciju i iscrpljujući gubitak kontrole mišića.
Prethodna istraživanja su otkrila da ljudi s Parkinsonovom bolešću također doživljavaju promjene u svom mikrobiomu mnogo prije nego što se pojave drugi znakovi.
Analizirajući uzorke fekalija od 94 pacijenta s Parkinsonovom bolešću i 73 relativno zdrave kontrolne osobe u Japanu, Nishiwaki i tim su uporedili svoje rezultate s podacima iz Kine, Tajvana, Njemačke i SAD-a.
Iako su u različitim ispitivanim zemljama bile uključene različite grupe bakterija, sve su one uticale na puteve koji sintetiziraju vitamine B u tijelu.
Istraživači su otkrili da su promjene u zajednicama crijevnih bakterija povezane sa smanjenjem riboflavina i biotina kod osoba s Parkinsonovom bolešću.
Nishiwaki i kolege su potom pokazali da je nedostatak vitamina B povezan sa smanjenjem kratkolančanih masnih kiselina (SCFA) i poliamina: molekula koje pomažu u stvaranju zdravog sloja sluzi u crijevima.
“Nedostatak poliamina i kratkolančanih masnih kiselina (SCFA) može dovesti do stanjivanja sloja crijevne sluzi, povećavajući crijevnu propusnost, što je oboje uočeno kod Parkinsonove bolesti“, objasnio je Nishiwaki.
Sumnjaju da oslabljeni zaštitni sloj izlaže crijevni nervni sistem većem broju toksina s kojima se sada češće susrećemo. To uključuje hemikalije za čišćenje, pesticide i herbicide.
Takvi toksini dovode do prekomjerne proizvodnje α-sinukleinskih fibrila – molekula za koje se zna da se nakupljaju u ćelijama koje proizvode dopamin u dijelu našeg mozga, substantia nigra, i povećane upale nervnog sistema, što na kraju dovodi do iscrpljujućih motoričkih i demencijskih simptoma Parkinsonove bolesti.
Studija iz 2003. godine otkrila je da visoke doze riboflavina mogu pomoći u oporavku nekih motoričkih funkcija kod pacijenata koji su također izbacili crveno meso iz prehrane.
Dakle, moguće je da visoke doze vitamina B mogu spriječiti neka od oštećenja, pretpostavljaju Nishiwaki i tim.
Sve ovo ukazuje na to da zdravi crijevni mikrobiomi mogu imati zaštitnu ulogu, a smanjenje toksičnih zagađivača u našem okruženju također može pomoći.
Naravno, s obzirom na tako složen lanac događaja uključenih u Parkinsonovu bolest, vjerovatno je da se ne javljaju isti uzroci kod svih pacijenata, tako da bi svaka osoba trebala biti procijenjena.
“Mogli bismo provesti analizu crijevne mikrobiote kod pacijenata ili provesti analizu metabolita u stolici”, objasnio je Nishiwak.
“Koristeći ove nalaze, mogli bismo identificirati osobe sa specifičnim nedostacima i oralno davati suplemente riboflavina i biotina onima sa smanjenim nivoima, potencijalno stvarajući efikasan tretman”, dodao je.
(klix)