Najduži naučni eksperimnet, koji je započet u jesen 1879. godine, a čiji je inicijator dr Vilijam Džejms Bil, botaničar, još traje i biće okončan 2110. godine, tako da većina nas neće saznati rezultate, baš kao što ih ni dr Bil nije dočekao. Naime, dr Bil je odlučio da svojim eksperimentom da odgovor na pitanje koje su poljoprivrednici u 19. vijeku često znali postaviti – koliko puta treba da počupate korov sve dok ga u potpunosti ne iskorijenite? Bil je shvatio da odgovor na ovo pitanje može dati samo ako sazna koliko dugo sjeme korova može ostati u tlu, a da istovremeno bude plodno.
Upravo zato on se odlučio za eksperiment za koji je znao da treba najmanje jedan vijek kako bi se dobili konačni rezultati. Naime, on je sakupio kolekciju od 23 različita sjemena korova i odlučio da ih ostavi u stanju mirovanja najmanje pet godina, da bi zatim provjerio da li će i dalje klijati. On je stavio po 50 sjemenki svake vrste korova u flaše s uskim grlom i postavio flaše tako da je grlo flaše zabijeno u tlo, dok je u flaši sjeme bilo postavljeno u vlažni pijesak, kojim je prethodno napunio te flaše. Flaše je zakopao na tajnim lokacijama kampusa Mičigenskog državnog univerziteta. Plan dr Bila bio je da svakih pet godina vadi po jednu flašu i provjerava koje sjeme će klijati. Za svog života Bil je uspio da izvadi šest boca, kasnije je eksperiment prenio na svog mladog kolegu Henrija Darlingtona, a eksperiment su naslijedili naučnici Robert Bandurski i Jan Zevart. O flašama trenutno brine Frank Televski, koji ujedno brine o botaničkoj bašti Univerziteta, koja nosi naziv po dr Bilu. Prema Bilovom prvobitnom planu, eksperiment je trebalo da bude okončan 1979. godine, ali njegov nasljednik Darlington je shvatio da uvijek klija isto sjeme i on sam je produžio vrijeme eksperimenta za bar još dvije decenije. Posljednji put flaša je otkopana 2000. godine, i to je učinio Televski, koji ni danas ne želi da otkrije lokaciju gdje su flaše zakopane.
“Lokacije gdje se nalaze flaše držimo u tajnosti, kako bismo spriječili studente da ih možda namjerno iskopaju. Inače, baš zbog te tajnosti često sam nervozan da neko ne otkrije njihovu lokaciju, a najgore je kada treba da se rade neki građevinski radovi u kampusu, posebno ako su u blizini zakopanih flaša”, kaže Televski. I dok je ovaj eksperiment bio od suštinskog značaja u Bilovo vrijeme, jer nije bilo herbicida, konačni rezultati možda i neće biti toliko zanimljivi, ali je riječ o najdužem eksperimentu i to je zapravo njegov značaj. Ako sve bude išlo po planu, posljednja boca treba da bude iskopana 2100. godine, ali Televski vjeruje da će datum iskopavanja možda biti opet prolongiran.
“Ne želimo da izgubimo kontinuitet ovog eksperimenta, jer smo po njemu poznati širom svijeta. Kada sam 1980. bio student, sasvim slučajno sam saznao za eksperiment i nisam ni sanjao da ću ja biti taj koji će iskopati narednu flašu”, kaže Televski, koji će morati odrediti svog nasljednika i kaže da već postoji jedan potencijalni kandidat, koji će nastaviti da pazi na flaše i kojem će, kada dođe vrijeme, otkriti njihovu lokaciju.