Rezolucije u Parlamentarnoj skupštini BiH uglavnom su prolazile bez političke pompe, sve dok na dnevni red nije došla Rezolucija o poštivanju žrtava fašističkih režima i pokreta.
Možda bi i ovaj dokumet bio zaboravljen za dan, da za sve nije bila povod misa koju je Katolička crkva organizovala u Sarajevu za ustaše koje su, u znak odmazde, na Blajburškom polju pobili partizani na kraju Drugog svjetskog rata. Nekoliko dana nakon te mise, Predstavnički dom je, bez glasova HDZ i bez glasova koalicije iz RS okupljene oko SNSD, usvojila rezoluciju, koja je odmah stupila na snagu.
Hrvatski poslanici su sve to shvatili kao napad na sve njih, želeći da se u rezoluciju ugrade sve žrtve totalitarnih režima, pa i jugoslovenskog komunističkog, pritom ignorišući činjenicu da su komunisti bili antifašisti.
Kada je riječ o Srpskoj, prašina se podigla kako zbog teksta dokumenta, tako i zbog činjenice da su za nju glasali SDS i PDP. U preambuli rezolucije, koja je nekolio puta mijenjala ime, a kasnije dopunjena amandmanima, ističe se „ponos zbog antifašističke tradicije građana BiH – Bošnjaka, Hrvata, Srba i ostalih“.
Na ovoj rečenici su najviše zamjerili iz SNSD uz obrazloženje da je neobjašnjivo kako su Bošnjaci antifašistički narod ako nisu postojali u Drugom svjetskom ratu, jer su tada bili muslimani i nisu bili ni zaokruženi kao narod. Takođe, u rezoluciji se nigdje decidno ne pominje genocid nad Srbima, Jasenovac, Garavice i druga stratišta.
Foto: Milan Pilipović/RAS Srbija
Zato je u rezoluciji prošlo da Predstavnički dom poziva Predsjedništvo i Savjet ministara BiH da, zbog blajburške mise, sazovu mješovitu komisiju sa Svetom Stolicom i da Predsjedništvo i Ministarstvo spoljnih poslova obavijeste Hrvatsku da su za BiH neprihvatljive organizacije bilo kakvih događaja vezanih za Blajburg na teritoriji BiH. Takođe, poslanici izražavaju saučešće svim žrtvama ustaškog režima, a rezoluciju će dostaviti Evropskom parlamentu.
Amandmani SNSD i Srpskog kluba poslanika, kojima je traženo da se precizira da su na teritoriji BiH žrtve genocida bili Srbi, Jevreji i Romi, da se izbaci tekst koji govori o „istorijskom revizionizmu“, te da se doda formulacija da tek u današnjoj BiH žive Bošnjaci i ostali narodi – odbijeni su.
Takođe, umjesto što se u rezoluciji proziva samo Katolička crkva, amandmanom je predloženo da se sve vjerske organizacije u BiH uzdrže od tema koje izazivaju kontroverze u javnosti i vrijeđaju osjećaje drugih naroda, ali ni to nije prihvaćeno.
Zato je podršku dobio amandman Dragana Mektića (SDS) o jasenovačkoj dokumentarnoj građi, „koju je vlast u RS predala Hrvatskoj“.
Foto: Siniša Pašalić/RASSrbija
– Taj materijal sam poslao u Muzej Holokausta u Vašingtonu i o tim dokumentima sada brinu Jevreji, a svojevremeno su mogli završiti u rukama SFOR i biti premješteni u Zagreb. Rezolucija je neviđena podvala i potpuna revizija istorije, u funkciji bošnjačke političke elite. Sramna je uloga i poslanika SDS i PDP u vezi sa izglasavanjem ovog akta – odgovorio je lider SNSD i srpski član Predsjedništva BiH Milorad Dodik.
Istovremeno, šef Srpskog kluba poslanika Nenad Stevandić kaže za Srpskainfo da su SDS i PDP prihvatile amandmane US i SNSD, ali da su odbijeni od ostalih partija zbog „koketiranja sa SDA, koja je čak pokušala da uvrsti priču o četničkom režimu, što ne postoji, jer je to bio pokret“.
Foto: Siniša Pašalić/RAS Srbija
– Usvojena je rezolucija koja je porazna za nas koji predstavljamo narod koji je najviše postradao i koja govori da su žrtve bili neki građani BiH, što je politika SDA. Ali, SDA ima CIK koaliciju sa SDS i PDP, s kojom usvaja sve ono što ne ide u Dom naroda BiH, a samo ono što ide, dogovara sa SNSD i HDZ. Sve nas vrti u krug, to ne valja. Na taj način su degradirane srpske žrtve i Rezolucija NSRS iz 2015, koja precizno govori o zločinima NDH nad Srbima, Jevrejima i Romima. Dokumet PS BiH nije iskreno antifaštički; u Sarajevu postoji škola koja se zove po Mustafi Busuladžiću, plus 40 ulica u FBiH po ustaškim zločincima. Treba znati da je broj muslimana koji su poginuli u redovima NDH mnogo veći od broja muslimana koji su poginuli u partizanima. Grozan papir – zaključuje Stevandić.
Predsjednik PDP Branislav Borenović na konferenciji za novinare nije se mnogo osvrtao na optužbe iz SNSD i US, ali je poručio da SNSD očigledno ne želi da se zamjeri HDZ i Draganu Čoviću.
Foto: Goran Šurlan/RAS Srbija
– Nevjerovatno je da ta vrsta nezamjeranja prema HDZ ide do te mjere da nisu smjeli podržati rezoluciju kojom se poštuju žrtve ustaških, fašističkih režima, kojom se osuđuje blajburška misa i traži da se hrvatski Sabor ne upliće u organizaciju bilo kakvih događaja u BiH koji vrijeđaju žrtve. Ali, znam da Dodik već 20 godina nosi hipoteku predaje jasenovačke građe. Ta hipoteka je za njega bolna i vječna – ocijenio je Borenović.
„Ustaške glavešine kao nacionalni heroji“
Sociolog i univerzitetski profesor iz Mostara Slavo Kukić kaže da nikako ne može da prihvati da za rezoluciju, kojom se osuđuju svi fašistički režimi i filozofije, glasaju ljudi iz SDA koji su zaslužni za pretvaranje nekih od ustaških glavešina iz reda muslimana (tada nije bilo Bošnjaka) u nacionalne heroje.
– I danas u Sarajevu imate 13 ulica koje nose ime ustaša iz reda muslimana, a koje bi Bakir Izetbegović i njegov politički i ideološki krug rado izvadili iz toga – kaže Kukić za Srpskainfo.
Foto: Klix/RAS Srbija
Kada je riječ o onima koji su bili protiv rezolucije, Kukić smatra neshvatljivim da se može biti protiv bilo kog dokumenta koji se tiče žrtava fašističkih režima.
– U pozadini su sasvim izvjesno ambicije da se u još otvorenijoj formi brane političke filozofije koje su pobijeđene u Drugom svjetskom ratu, na strani Sila osovine, kao što Dodik i politika u Srbiji pokušavaju prikazati četnički pokret i Dražu Mihailovića. Ali, isto tako, da se ustaški pokret pokušava prikazati kao pokret za nacionalnu slobodu hrvatskog naroda, kako je to ovih dana pokušala da uradi hrvatska evroparlamentarka, gospođa Zovko – kaže Kukić.