Hans Kristijan Andersen, iako je malo poznato, pisao je romane, putopise, drame, poeziju i prozu, ali ostao je upamćen samo po svojim bajkama, koje uljepšavaju djetinjstva djeci skoro vijek i po poslije njegove smrti.
Napisao je nekoliko stotina djela koja su prevedena na više od 125 jezika. Uvijek se postavljalo pitnje zašto Andersenove bajke i danas uživaju toliku pažnju i popularnost. Odgovor na to pitanje, tvrde mnogi, “leži” u njegovoj jednostavnosti.
Iako su njegove bajke neizostavno štivo svakog djetinjstva, Andersenova djela nisu samo za najmlađe, iz njegovih poruka mnogo toga mogu da nauče i odrasli.
U svim njegovim pričama postoje dobri i loši likovi, mali i veliki zapleti i peripetije, ali uvijek srećan kraj.
Bajke je pisao stilom koji karakteriše tihi humor i prefinjena ironija. Sve te priče koje su nerijetko bile i kritike društvu možemo da primjenimo i na realan svijet danas.
Andersen je 1872. godine zadobio tešku povredu nakon što je pao s kreveta u svom domu u Kopenhagenu.
Svoju posljednju zbirku priča izdao je iste godine. Otprilike u to vrijeme, pokazivao je simptome raka jetre, koji mu je nešto kasnije oduzeo život.
Ostao je zapamćen kao jedan od najvećih danskih pisaca, a na njegov rad ugledali su se mnogi dječiji pisci širom svijeta.
Neke od najpoznatijih bajki Hansa Kristijana Andersena su “Carevo novo odijelo”, “Ružno pače”, “Palčica”, “Mala sirena”, “Snježna kraljica” i mnoge druge.