Dosta ljudi još nije upoznato sa problemom prijevremenog poroda i sa svim s čim se mi susretnemo kada se prijevremeno porodimo. Samo to podizanje svijesti kod građana je nešto što je osnovni cilj udruženja kako bismo jedni drugima bili podrška i pomogli u tim najtežim trenucima.
Istakla je ovo u razgovoru za “Nezavisne novine” Amela Filipović, predsjednica Udruženja roditelja prijevremeno rođene djece u Republici Srpskoj “Mrvice”.
Filipovićeva govori da se u tom trenutku roditelji prijevremeno rođene bebe susretnu s nečim nepoznatim, s nečim što im niko nije možda ranije ni spomenuo.
“Ljudi nisu upoznati sa svim, šta se dešava, šta sada, kako… Zbog toga postoji udruženje kako bi, prije svega, dalo potrebne informacije roditeljima koji se nađu u strahu i svemu što ih snađe. Za njih je to velika nepoznanica”, kaže ona za “Nezavisne novine” dodajući da je podizanje svijesti kod građana najbitnija stavka.
Pored podizanja svijesti građana o prijevremenom rođenju, cilj “Mrvica” je pružanje pomoći i podrška porodicama koje imaju prijevremeno rođenu djecu.
Da male mrvice ne mogu da biraju mjesto i vrijeme kada će doći na svijet, potvrđuje i priča Mladene Gavrić, majke prijevremeno rođene Milice, koja u razgovoru za “Nezavisne novine” ističe da je Milica na svijet došla u vremenu pandemije.
“Milica je poranila, a sve se dešavalo u noći sa subote na nedjelju, kada sam dobila iznenadne kontrakcije. Ja u tom trenutku nisam znala da su to kontrakcije, mislila sam da su bolovi ili lažne kontrakcije koje će da prođu. Međutim, to nije prolazilo. Pomenula sam subotu i nedjelju, jer je tada bila potpuna zabrana kretanja, policijski čas. Nije se moglo ići iz jednog grada u drugi. Tokom noći vidjela sam da to ne prolazi… Suprugu sam rekla da se moramo uputiti ka Domu zdravlja. Pregledala me je babica i rekla da će porođaj najvjerovatnije uslijediti u toku dana”, prisjeća se Gavrićeva dodajući da je to za nju bio šok.
U tom trenutku imala je kupljene stvari za bolnicu, ali ne i spremne u jednu torbu. Kolima Hitne pomoći sam prevezena na UKC RS.
“U tom trenutku sam osjećala veliku dozu straha. Razmišljala sam da li ću je roditi živu, kakva će beba da bude, krivila sam sebe, mislila sam da sam nešto pogrešno uradila, međutim nije bilo krivca u tom trenutku. Porođaj je počeo spontano. To su neki najteži trenuci”, govori Gavrićeva za “Nezavisne novine”.
Milica je po rođenju odmah prebačena na Odjel neonatologije na intenzivnu njegu.
“Bila je u inkubatoru pet dana, a zatim je bila na Odjelu poluintenzivne njege, gdje je bila 11 dana. Milica je imala i komplikacije, dok je bila u inkubatoru, bilo je pitanja da li će i da preživi, ali zajedno smo se izborile. Nakon 16 dana borbe u bolnici, kada smo došle našoj kući, mislile smo gotovo je, sad smo došli kući, međutim, borba nije prošla. Borba je trajala i dvije godine”, priča ona dodajući da joj je teško govoriti i prisjećati se teških trenutaka.
Situaciju je dodatno teškom učinilo i to što u tom periodu nisu bile dozvoljene posjete, pa je kroz sve fizički prolazila sama, ali veliku podršku su joj davali muž i porodica.
Međutim, na sreću, danas Milica unosi radost u njihovu kuću, kao i mlađi brat Lazar.
Milica je samo jedna od mrvica u Srpskoj, a Dan posvećen malim herojima obilježen je u Banjaluci, Trebinju, Gradišci, Istočnom Sarajevu i Bijeljini.
“U svakom gradu smo organizovali puštanje balona za sve naše mrvice koje nisu izborile svoju borbu, takozvane zvjezdice, i koje, nažalost, nisu sa svojim roditeljima izborile bitku koju su neke druge mrvice uspjele. Simbolično, u znak na njihovo sjećanje, puštamo ljubičaste balone u vazduh. To je bilo upriličeno u svim gradovima”, navodi ona i dodaje da su u većini ranije pomenutih gradova ljubičastom bojom bili osvijetljeni i važni objekti.
Male mrvice u gnijezdo “Mrvica” pristižu svakodnevno, a najviše u danima obilježavanja Međunarodnog dana prijevremeno rođene djece.
Izvor: Nezavisne novine