U istraživanju su učestvovala 23 djeteta uzrasta 8 do 12 godina među kojima je desetoro bilo gojazno, a 13 normalne tjelesne težine, piše portal Pliva.
Ispitanicima je praćen rad mozga tokom probanja male količine otopljenog šećera u vodi, pri čemu im je rečeno da se koncentrišu na ukus otopljene smjese i da je što duže zadrže u ustima.
Snimci mozga su pokazali da su gojazna djeca imala povećanu aktivnost u amigdali i inzuli – područjima mozga zaduženim za percepciju, emocije, svjesnost, ukus i motivaciju.
Pri tom je aktivnost striatuma, koji se nalazi u zadnjem dijelu mozga i čija se aktivnost povezuje s gojaznošću kod odraslih, nije primjećena, ali je bitno da se striatum razvija do adolescentskog uzrasta.
Zato autori istraživanja ističu da je gojaznost potrebno spriječiti od najranije životne dobi, obzirom da su određena djeca osetljivija na “nagradivanje hranom”, a jednom kada se gojaznost razvije, teško ju je pobijediti.