Srpski narod u Drugom svjetskom ratu imao je dva oslobodilačka pokreta ali je sebi glavne zasluge za pobjedu nad okupatorom, prepisao Narodnooslobodilački pokret. Kako bi ispravili istorijsku nepravdu i prekinuli gotovo osamdeset godina zaborava i ćutanja, mještani Jošavke kod Čelinca, odlučili su da podignu spomenik za svoje mještane koji su se borili i stradali u redovima Jugoslovenske vojske u otadžbini.
Pored želje da se čuje za pogibiju, stradanje ali i borbu onih za koje nije bilo mjesta u nekadašnjim udžbenicima u kojima su se samo slavile partizanske pobjede, ovaj gest ima i za cilj da budući naraštaji odaju pomen svim žrtvama Drugog svjetskog rata.
Mještanin Đorđe Trivić kao jedan od idejnih organizatora izgradnje, podsjeća kako su u izgradnji pomogli svi mještani. Zahvalni su kako navodi i Boračkoj organizaciji ali i svim dobrim ljudima, koji su omogućili da se, podizanjem ovog spomenika, otkloni zaborav sa pripadnika JVuO.
‘’Iako je spomenik podignut prošle godine, mogu reći da se na ovo čekalo gotovo osamdeset godina. Ja sam odrastao, slušajući priče od moje familije i komšija koji su mi pričali o ovim hrabrim ljudima zbog čega sam postao poštovalac njihovog oslobodilačkog pokreta. Još od malih nogu u meni je postojala želja da se izgradi ovako nešto i napokon to se ostvarilo. Ja bi se zahvalio i našem seoskom svešteniku koji nam je dao blagoslov kako bi izgradili ovaj spomenik kroz koji će se sačuvati sjećanje na jedne junake ‘’,rekao je Trivić.
Iako se spomenik nalazi u neposrednoj blizini spomen-obilježja za poginule borce NOB-a i žrtve fašističkog terora, ovaj novi spomenik ne smatraju kao vid provokacije, kako bi to neko zlonamjeran komentarisao.
Naš sagovornik kaže da ne žele obespraviti one koji su svoj život dali u redovima NOB-a jer su tu isto imena njihovih mještana. Objašnjava da spomenik borcima JVuO, nema osnovu da izaziva razdor među narodom ili da provocira druge narode već da oda poštu stradalima.
‘’Mi na ovom spomen obilježju nismo željeli upisati imena boraca koji su poginuli. Tražili smo podatke o imenima i dobili smo veliki spisak gdje nismo mogli utvrditi da li su pojedinci zaista nekada živjeli u Jošavci. Nismo željeli stavljati imena iz razloga da nebi nečije ime zaboravili. Po pitanju infromacija o poginulim i stradalim pripadnicima JVuO, ne postoji precizan podatak ali ono što se može reći je da je veliki dio mještana bio u redovima ove oslobodilačke vojske. Ovdje je dosta poginulo ljudi iz drugih sus svi oni bili su u redovima odreda kojim je komandovao Radoslav Rade Radić ‘’,rekao je Trivić.
A Radoslav Rade Radić je ime o kojem narod ovog kraja priča sa velikim poštovanjem zbog čega je i spomenut na ovoj spomen ploči. Kao čovjek iz naroda i svjestan da Srbima čelinačkog kraja dolazi stradanje i pokolji, podiže u ljeto 1941.godine ustanak protiv okupatora.
U svoje redove ovaj predratni trgovac, okuplja mahom svoje mještane iz Jošavke a sve kako bi se borili za očuvanje srpskog naroda koji je tih godina širom Bosanske Krajine ali i u drugim regijama doživljavao pokolje od strane NDH.
Radoslav Rade Radić
Mještanima i danas smeta to što je Radić od prijašnjih komunističkih vlasti, koje su pobijedile 1945.godine, umjesto titule heroja, dobio titulu zločinca i domaćeg izdajnika. Naš sagovornik navodi da mještani i danas negiraju da je Radić, odgovoran za podjele koje su za vrijeme rata, nastale u ovom kraju ali i za ubistvo istaknutih partizanskih vođa.
‘’Nebi zaista da komentarišem tvrdnje suprotnih tabora jer je za nas Rade Radić heroj koji nas je odbranio i zaštitio od uništenja. On je velika legenda ovog kraja i to treba da znaju ova sadašnja ali i buduća pokoljenja. Ja sam zaista slušao mnogo priča i sa jedne i sa druge strane. I danas postoji to izmišljena teorija koju su tvorile komunističke vlasti da Radić stoji iza ubistva dokrora Mladena Stojanovića koju smatramo apsolutno neistinom. Oni su to iskoristili kako bi ga kaznili zbog toga što je sa njima rakrstio i što je odlučio da zaštiti svoj narod. ‘’,rekao je Trivić.
Da bi se izgradio spomenik u selu, moralo se i dosta istražiti o istoriji ovog kraja iz Drugog svjetskog rata, koja je za ove mještane bila teško posebno zbog podjela. Oni malo stariji mještani kao što je Radoje Trivić, podsjeća da su imali priliku razgovarati sa preživjelim učesnicima JVuO čija sjećanja i danas čuva.
Na osnovu priča i od drugih ljudi iz Čelinca, shvatio je da je Rade Radić čije ime stoji na ovoj spomen ploči, uvijek želio svoje mještane sačuvati od velikih i bezpotrebnih stradanja što se nije dopalo komunistima. Nespretna akcija u kojoj je napadnut Kotor Varoš u februaru 1942.godine od strane partizanskih jedinica a koja je dovela do velikih gubitaka bio je jedan od uzroka da Radić raskrsti sa Komunistima.
‘’ Ja sam slušao priče mog prandjeda koji mi je pričao kako je izgubio dva sina ratu. Jedan od njih Milan je upisan na spomen obilježju NOB-a i on je jedan od poginulih tokom napada na Kotor Varoš. Tu je poginuo i sin od Rade Radića Braco koji je komandovao partizanskom četom. Oni su ti uhvaćeni u jednu zasjedu jer su izdani od strane jednog doušnika pri čemu je njih 124 poginulo. Na razdor koji će uslijediti kasnije najviše će uticati predstavnici Komunističe partije koji su bili pristuni ovdje jer su željeli da narod bude uključen u njihove brigade i da olazi da se bori u druge krajeve dok Rade Radić to nije želio. Mi smo mu zahvalni jer je narod ovog kraja okupio u jedan odred i što nas je spasio od stradanja ‘’,rekao je Trivić.
Sačuvana fotografija iz 1942.godine na kojoj su pripadnici JVuO iz Jošavke
Radoje nam je ispričao i kako je za vrijeme rata na tom prostoru bilo dosta međusobnih okršaja i nepotrebnog ubijanja na obije strane. Kao učesnici i veliki simpatizeri JVuO, Trivići nisu prošli nekažnjeno od strane partizana koji su nekada znali prolaziti tim krajevima.
‘’ Pamtim priče starijih koji su govorili kako je moj djed bio četiri godine zatvoru i tamo su ga zatvorili komunisti jer je bio učesnik JVuO i smetao je pojedincima. On je do tada već izgubio dvojicu braće. Pričali su mi da je za vrijeme rata, kroz naše selo, znalo proći raznih jedinica NOB a neki od njih su od pojedinaca znali otimati ili oduzimati gotovo sve i brašno, meso, stoku i druge stvari. Moj pradjed je mogao biti ubijen od strane partizana koji su ga uhvatili jednom nakon što su na njemu našli krvavu odjeću na osovu koje su zaključili da je pomagao drugom pokretu zbog čega su ga natjerali da sebi iskoba grob. Međutim, prema njegovim pričama uspio im je objasniti da je klao jare s kojim je htio nahraniti porodicu. Surova su to bila vremena i ne treba više da se ponove a sve zbog tamo nekih politika koje posvađaju čovjeka. ‘’,rekao je Trivić.
Spomen obilježja za nekadašnje ‘’monarhiste’’ i ‘’komuniste’’ nalazi se u krugu osnovne škole ‘’ Mladen Stojanović’’ gdje je svoje mjesto našao i spomenik za poginule borce iz Odbrambeno-otadžbinskog rata.
Iako im je ime Mladen Stojanović, nanijelo mnogo muka i patnje jer su optuživani za njegovu smrt, mještani navode da im naziv škole nije sporan. Važno kako kažu da iz nje izađu generacije koje će kroz postojanje spomen ploča znati cijeniti sve žrtve koje su pale u jednom surovom vremenu.
TV K3