Milan Puzić (30), atletičar iz Nove Topole, istrčao je u Slavonskom Brodu ultramaraton od 100 kilometara. To je još jedan veliki uspjeh ovog sportiste, ostvaren prvog vikenda u martu.
Tako je bogatoj kolekciji medalja Puzić dodao još jednu, veoma vrijednu.
“Pripremao sam se, vjerovao da ću uspjeti i posrećilo mi se. Istrčati 100 kilometara za mene je veliki uspjeh. Atletika je moja strast i ljubav. Ovom sportu posvećen sam od djetinjstva, sudbinski me ona nosi kroz život”, kazao je Milan Puzić za “Nezavisne novine”.
Brojne medalje sa atletskih takmičenja u zemlji i regionu, iz Beograda, Banjaluke, Rijeke, Gradiške, Prijedora, svjedoče o uspjesima Milana Puzića.
Svaki prolazak kroz cilj za njega ima posebno značenje. Medalje i druga priznanja, poput najnovije u Slavonskom Brodu, šalju višestruku poruku, svjedoče o njegovoj upornosti, pobjedničkom duhu i mentalitetu, snazi i vjeri u sebe.
“Posebno su mi drage čestitke i podrška porodice, mame Milkice, oca Slobodana, sestre Snježane. Zahvalan sam rodbini i komšijama koji su uvijek uz mene”, naglasio je naš sagovornik.
Njegov uspjeh na atletskoj stazi ima višestruko značenje. To su pobjede značajnije od sporta.
Ovom instalateru centralnog grijanja, zaposlenom u Novoj Topoli, bile su potrebne dvije godine, čak i više od toga, da prohoda, ali je kasnije sav taj zaostatak višestruko nadoknadio.
Milan se, već prvih dana života, nakon rođenja, 6. aprila 1994. godine, suočio sa teškoćama. Ljekari su mu davali male šanse da će uopšte preživjeti, a pogotovo prohodati. Milanovi roditelji su vjerovali u uspjeh i tome su se posvetili. Tako je postao borac za život. I uspio.
Milkica Puzić, Milanova majka, srećna zbog njegovih medalja i diploma, kojih je gotovo puna soba, kaže da je prohodao relativno kasno, kasnije nego njegovi vršnjaci. Praktično, dogodilo se to u trećoj godini.
“Ne znam kako sam počeo trčati, valjda sam tu potrebu oduvijek osjećao. Imao sam stalnu želju da budem brži, da istrčim dalje, da sebi postavljam nove ciljeve i da ih ostvarujem. Takav sam, sebe drugačijeg ne poznajem. Ni na jednom maratonu, ma koliko bilo teško, nisam odustao nego istrčao do kraja”, pojašnjava Milan.
Upornost i jaka volja uvijek pobjeđuju, smatra Milan Puzić, koji nakon radnog vremena ili vikendom, bez obzira na vremenske uslove, vježba, trči, sanja o novim uspjesima…
Treniram, priča Milan, trčeći od Nove Topole do Banjaluke, do Kozarske Dubice ili do Mrakovice. U dva pravca, svaka od ovih relacija iznosi 100 kilometara. To su bile njegove pripreme za ultramaraton u Slavonskom Brodu.
Poruka ohrabrenja od komšija
“Milan je našao svoj svijet u kojem gospodari i već nekoliko godina ne skreće ni lijevo, ni desno. Upornost, trud, malo krajiškog inata, zato što je osporavan na sportskom polju, dali su rezultat. Tako je kod svakog pregaoca. Prvo ga ponižavaju, osporavaju, pa na kraju slave. Dragi Mićko, tvoji roditelji, sestra, ujko i ujna, rodbina, treba da budu ponosni jer su nam, kao dar od Boga, dali takvog komšiju. Milan Puzić je ambasador Gradiške”, napisale su Milanove komšije u poruci našoj redakciji, nakon njegovog uspjeha u Slavonskom Brodu.
(Nezavisne novine)