Cisterne s vodom ni danas nisu stigle u kamp Vučjak kod Bihaća, u kome, prema procjenama humanitaraca, boravi oko 700 migranata. Potvrdio je to za Srpskainfo portparol Grada Bihaća, Almedin Mehadžić.
Kako saznajemo, ovaj kamp, uspostavljen na nekadašnjoj gradskoj deponiji, i dalje je zatrpan i smećem, jer je juče obustavljen i odvoz otpada.
Podsjećamo, direktor kantonalne Civilne zaštite Dževad Livaković je juče obećao da će ova institucija finansirati snabdijevanje vodom i odvoz smeća sa Vučjaka do Nove godine, ali ta odluka, očigledno, još nije stigla do realizacije.
Voda će vjerovatno u narednih nekoliko dana stići na Vučjak, ali neko trajnije rješenje za ovaj, kao ni za druge kampove na području Bihaća i Unsko-sanskog kantona, koji se već dvije godine bore da kako-tako zbrinu na desetine hiljada migranata, još se ne nazire. Humanitarna katastrofa je na pomolu, pogotovo što dolazi zima, a 15. novembra ističu ugovori za dva velika migrantska kampa: “Miral” u Velikoj Kladuši i “Bira” u Bihaću.
Kantonalna Vlada ponovo tražiti da se otvori veliki migrantski centar na području srpskog sela Medeno Polje, kod Bosanskog Petrovca, u koji bi se preselilo oko 2.000 migranata iz “Mirala” i “Bire”, ali se lokalno stanovništvo žestoko usprotivilo tome. Petrovčani i Drvarčani su priprijetili da će blokirati put, ako migranti stignu u Medeno Polje.
Uprkos odlučnom stavu kantonalnih vlasti da riješe migrantsku krizu, u Bihaću ni najveći optimisti ne vjeruju da je rješenje blizu.
– Teško migrantima, nesretnicima, ali teško i nama s njima. Oni bar znaju kud su pošli i drži ih nada da će tamo ipak stići, ali mi, bogami, gubimo nadu – rekla je za Srpskainfo jedna Bišćanka, vlasnica piljare u centru grada, u koju migranti često svraćaju: neki da pazare, a neki da ukradu struk luka ili flašicu vode.
U Bihaću se boje da će toga biti još, pogotovo nakon jučerašnje najave da se i humanitarci Crvenog krsta na neki način povlače iz Vučjaka i da im ubuduće neće slati hranu kao do sada, nego će migranti dobijati samo jedan obrok suve hrane. Priča se da će to biti pola hljeba, konzerva i flašica vode.
I dok se njegovi drugovi i sapatnici muče da se, uz pomoć lošeg engleskog, sporazumiju sa lokalnim stanovništvom i trgovcima u prodavnicama, kako bi nabavili hranu i vodu, Pakistanac Rana Intizar Ahmad (40) nema problema s engleskim. Ovaj samouki IT stručnjak kaže da je na putu tri i po godine, da je u BiH stigao preko Turske, Grčke i Srbije i da je u Srbiji migrantima mnogo bolje nego ovdje.
Rana nije propustio da novinare Srpskainfo pita “ima li kakvih informacija da će Hrvatska otvoriti granice za migrante”. I dok se s jedne strane potajno nada ovom očigledno nemogućem rješenju, on, kao i drugi migranti, nastoji da uspostavi vezu s krijumčarima, ili kako ih oni zovu, “vodičima”.
Za dva mjeseca, koliko boravi u Bihaću, Rana je četiri puta pokušao da se domogne EU. Pokušaće opet. Iz Vučjaka ili sa neke druge lokacije, njemu je svejedno.
Izvor: srpskainfo