Kada su objavili prvu petorku Evrolige mnogi su bili šokirani kada su vidjeli da u njoj nema najboljeg strijelca takmičenja, koji je nosio tim do petog mjesta poslije lošeg starta sezone i velikog broja problema, što sa kovidom, što sa povredama.
U prvu petorku izabran je Šejn Larkin, njegov saigrač, koji je imao manje poena i asistencija, ali dobro, nema veze. Tu je na bekovskoj poziciji bio i Majk Džejms, koji je jednostavno imao statistiku, kao što i uvijek ima.
Prošlosezonski MVP regularnog dijela nije se našao u prvoj petorci, ali čekali smo da dođe plej-of i da pokaže šta umije i zna i zašto je najbolji igrač Evrolige.
Naravno, nesporno je da je Nikola Mirotić ono što jeste i svaka mu čast, ali Vasilije Micić je postao takav pobjednik, da svaka lopta kada se rješava ide njemu u ruke i jednostavno nikada ne omane.
Ove sezone bio je u drugoj petorci regularnog dijela, ali je ponovo uradio isto kao i prošle godine – bio je najbolji strijelac u finalu, bio MVP finala i osvojio drugu titulu zaredom, čime je Efes postao treći tim u istoriji koji je odbranio trofej u ovom formatu.
Šut protiv Olimpijakosa za pobjedu u polufinalu će se prepričavati, ovaj F4 u Beogradu će se prepričavati, gdje je Vasilije došao sa svojim timom i poslije velike borbe se ponovo popeo na krov Evrope.
U dvije sezone – prva petorka, druga petorka, MVP regularnog dijela, najbolji strijelac Evrolige, dvije titule i dva puta MVP finala. Impresivno.
Dok je sve ’’vruće’’, hajde da se prisjetimo kako je do toga svega došlo.
Prvi put MVP
Vasa je rođen u Kraljevu. Kada se preselio u Beograd, počeo je da trenira košarku sa osam godina i prošao je mlađe kategorije OKK Beograda, Crvene zvezde i FMP-a.
Iz Železnika je otišao u Megu, gdje je počeo profesionalnu karijeru 2010. godine, sa samo 16 godina. Za Megu je igrao četiri godine.
Vasa je oduvijek imao taj ‘’vic’’ u igri i zbog toga je bio izuzetno cijenjen u mlađim kategorijama, a ostalo je dolazilo vremenom.
Najbolje je odigrao u posljednjoj sezoni u Megi, kada je imao 20 godina.
Tada je 2014. godine bio prvi put MVP. Postao je najkorisniji igrač Kupa „Radivoja Koraća“, pošto je bio nerješiva enigma za Crvenu zvezdu u finalu. Upisao je 18 poena, devet asistencija, po četiriskoka i ukradene lopte.
Ipak, ostatak ekipe nije ispratio ovu fantastičnu partiju i Micić je ostao bez klupskog trofeja.
Čuvena situacija bila je kada mu je cijela hala skandirala ‘’Vaso, Cigane’’ i očekivalo se da Micić postane novi plejmejker Crvene zvezde na kraju sezone, ali to se nije desilo. Bar ne tada.
Generalni menadžer Filadelfija Seventisiksersa Sem Hinki ga je tog ljeta birao sa 52. pozicije na NBA draftu, na koji je Vasa izašao, ali i osam godina kasnije nije otišao u NBA ligu.
Kari Pešić, povrede, pa konačno Zvezda
Iz Mege, Vasilije Micić odlazi u Bajern iz Minhena, koji je tada trenirao Svetislav Pešić, aktuelni selektor reprezentacije Srbije.
Kari je želio da isforsira Micića da postane odličan defanzivac, ali Vasa nije mogao da izdrži te napore, pa su krenule povrede.
Doživio je tešku povredu lakta, pa prednjeg ukrštenog ligamenta i nikada mu više Pešić nije dao pravu priliku u ekipi Bajerna. Povreda protiv Panatinaikosa ga je sklonila skoro dva mjeseca sa terena, druga je došla odmah zatim, ali i pored toga što se oporavio za kraj sezone, šansu nije dobio.
Ipak, Micić nije zamjerio sadašnjem selektoru Srbije na tome, već je uvijek isticao da mu je mnogo pomogao da postane bolji defanzivac, što mu je bila boljka u mlađim kategorijama, ali i u Megi.
Godinu i po dana poslije finala Kupa Radivoja Koraća i čuvenog skandiranja, Vasa konačno dolazi u Crvenu zvezdu kako bi odmjenio Markusa Vilijamsa na poziciji plejmejkera.
Jednostavno, nije se tada snašao u Zvezdi i imao je veliki pritisak i javnosti i navijača.
Od ”Vaso, cigane” do ”Vaso, odlazi” nije prošlo dugo vremena – Micić je odigrao najgoru sezonu u karijeri u crveno-bijelom dresu.
Nekada je bilo mučno gledati Micića u Crvenoj zvezdi i nekako su svi bili razočarani. Vjerujemo da je i njemu bilo izuzetno teško.
Micić je u Zvezdi imao 5,5 poena u prosjeku na 36% šuta iz igre u Evroligi, što mu je najlošija sezona u karijeri.
Govorili su Miciću i da je „skijaš“, tada je svega bilo, a sjećamo se i kako se završila njegova karijera u Crvenoj zvezdi.
Zapjevao je nehotice Partizanovu pjesmu na proslavi titule na Kalemegdanu i na neslavan način otišao iz kluba.
Turska, Šaras i eksplozija
I pored svega, njegov agent i vlasnik Mege Miško Ražnatović je poslije sezone u Crvenoj zvezdi govorio da je Vasilije Micić legitimni naslednik Miloša Teodosića, u šta niko nije vjerovao, a čak su se tada i podsmijavali Ražnatoviću zbog te izjave.
Micić je malo otišao ispod radara, pošto su on i Ražnatović odlučili da je najbolje da odmori od Evrolige i odigra jednu rasterećenu sezonu, kako bi povratio samopouzdanje i igru koju je gajio prije Crvene zvezde.
Otišao je u turski Tofaš i tadašnji trener tog tima Orhun Ene je dao svu slobodu Miciću.
Vasa je promijenio svoj stil igre, postao fantastičan poenter i od tada je sve krenulo da se otvara.
Zanimljivo, Miloš Teodosić se povrijedio pred Evrobasket 2017. godine i Vasilije Micić ga je zamijenio, pa se „proročanstvo“ Ražnatovića obistinilo.
Nakon sezone u Turskoj bilo je vrijeme da se vrati u Evroligu, a poziv je stigao od Šarunasa Jasikevičijusa, koji je vodio Žalgiris.
Ideja je bila da Micić bude drugi plejmejker ekipe iza Kevina Pengosa. Tada mu je Šaras dao svu slobodu u igri kada je na parketu i Vasa je pokazao šta zna i umije.
Čuveni plejmejker je u Miciću vidio sjajnog pikenrol igrača i kasnije je Vasa isticao da ga je Šaras naučio da igra pikenrol do perfekcije, što se vidjelo i te sezone.
Kao jedan od najbitnijih igrača tima, pravi veliki uspeh sa Žalgirisom i dolazi na fajnal for u Beogradu sa litvanskom ekipom, mimo svih očekivanja.
Zaustavljeni su u polufinalu, ali bilo je to sjajno iskustvo 2018. godine u Beogradu, gdje će se četiri godine kasnije popeti na krov Evrope – kao najbolji igrač Evrope.
Žalgiris nije mogao da ostavi Micića, pošto je stigao poziv Ergina Atamana, koji ga je u sezoni 2017/18 nekoliko puta hvalio, a kada je dobio priliku da ga dovede u svoj tim, nije bilo sekunde razmišljanja.
Upario ga je sa Šejnom Larkinom i od jednog od najlošijih timova Evrolige, Efes od 2018. godine postaje kaznena ekspedicija, koja je već tri godine nezaustavljiva.
Bilježio je 12,4 , 14,5 i 16,7 poena u prosjeku u naredne tri sezone u Efesu.
Postao je fantastičan poenter, iz godine u godinu sve bolji, a glavna nagrada za takvu igru stigla je ove sezone, kada je postao najbolji strijelac Evrolige i ušao u odabrano društvo.
Sada se Micić izjednačio sa slavnim srpskim košarkašima po broju osvojenih titula Evrolige – Predragom Danilovićem, Željkom Rebračom i Brankom Vukićevićem.
Više od njega, po tri titule, imaju Zoran Sretenović, Zoran Savić i Dejan Bodiroga. Samo su oni ispred Vase.
Reprezentacija – najteži trenutak i ono što dolazi
Kada smo sumirali klupsku karijeru, gdje poslije dva kidanja prednjeg ukrštenog ligamenta, teške povrede lakta, loših epizoda u Bajernu i Crvenoj zvezdi, odlaska iz Evrolige, dolazite do dvije titule Evrolige i dva naslova MVP fajnal fora i da ponovo ne nabrajamo sve, sada se selimo na reprezentaciju.
Vasilije se uvek odazivao. Nikada nije ni razmišljao da odbije reprezentaciju, ali nikada nije bio ni ključni faktor Srbije, što će se od njega sada i te kako očekivati.
Sjećamo se da je tokom Svjetskog prvenstva u Kini 2019. godine dobio vijest da mu je preminula majka i da nije želio da se vrati kući, već je ostao u dalekoj Aziji i igrao narednog dana. Svojom odlukom.
Toliko voli nacionalni tim i toliko je posvećen, da je to nevjerovatno.
Slijedi Evrobasket u septembru, gdje će Micić biti jedan od glavnih igrača, pa i ako dođu Bogdan Bogdanović i Nikola Jokić da igraju, sve oči će biti uprte u najboljeg igrača Evrope.
Ne sumnjajte da će igrati i da će pružiti maksimum maksimuma. Kao što je i uvek.
Vrijeme za NBA?
Micića su draftovali Filadelfija Seventisiksersi sa 52. mesta 2014. godine, ali sada je on igrač Oklahoma Siti Tandera.
Iako ima još dvije godine ugovora sa Efesom, Oklahoma ima pravo i sutra da ga pozove Micić mora da se spakuje i ode u SAD da igra u NBA ligi. Naravno, nije bukvalno tako, ali razumijete poentu.
Oklahoma ima previše plejmejkera i bekova, što su sve mladi draftovani igrači i pitanje je da li bi dobio pravu ulogu i pravu minutažu. I pored toga što je najbolji igrač Evrope.
Pitanje je da li je pametno da ode u tu sredinu, ali Micić je u izjavi pred finale Evrolige rekao da se svaki rizik isplati i da je spreman. Vidjećemo šta nosi budućnost.
Da stavimo tačku
Micić je najbolji igrač Evrolige drugu sezonu zaredom, što je pokazao na terenu.
Nije sve u statistici. Pravi igrači uzimaju loptu kada je gusto. I kada se gubi i kada se vodi i kada je neriješeno.
Najboljim igračima ide lopta u ruke i najbolji igrači rešavaju utakmice. Najbitnije.
„If you want to play hero ball, you gotta take hero shots“. Tako je i bilo.
(Sportal – FOTO: ANDREJ ČUKIĆ / EPA)