Djeca oboljela od malignih bolesti tokom liječenja prolaze kroz mnoge teške kako fizičke, tako i psihičke napore, pa je psihološka pomoć od velikog značaja, ali i svaka druga.
Rekla nam je ovo juče Dragana Franta iz Banjaluke, povodom Međunarodnog dana djece oboljele od malignih bolesti, koji se danas obilježava.
Dragana je majka devetoipogodišnjeg dječaka koji se liječi od akutne limfoblastne leukemije. Saznanje u avgustu da njen sin boluje izazvalo je šok i nevjericu, jer dijete je bilo potpuno zdravo i nije imalo nikakvih simptoma.
“Svaki dan učimo lekcije od sopstvene djece, čija snaga prelazi sve ljudske mogućnosti. Život mu se preko noći potpuno okrenuo, sve mu se svelo na kuću i bolnicu, tako da samo mi znamo koliko je teško nositi se s tim”, rekla je Franta.
Ona ističe da joj tokom liječenja veliku pomoć pruža Roditeljska kuća, a posebnu pomoć ova kuća pruža roditeljima i djeci koji su iz drugih gradova, odvojeni od svojih domova, tako da im je ona jedino utočište.
“Ona nam je, pored naše kuće i bolnice, druga kuća. Organizovana je i razredna nastava, koja nam pomaže u samom procesu”, kaže Franta za “Nezavisne”.
Dodala je da u procesu liječenja ima nedostataka.
“Imamo problema pri nabavci lijekova, gdje smo prinuđeni da se sami snalazimo i tražimo lijekove, u većini slučajeva, u inostranstvu. Za to kasnije dobijemo refundaciju od Fonda zdravstvenog osiguranja RS, ali mislim da roditelji ne bi trebalo da brnu u vezi s tim, jer već proživljavaju stres tokom liječenja”, ističe Franta.
Ona kaže da se radi o skupim bolničkim lijekovima, koje samo bolnica propisuje. Kada nađu taj lijek, moraju ga sami transportovati te, kako kaže Franta, nadaju se da će uskoro doći do rješenja ovog problema.
Povodom 15. februara, Međunarodnog dana djece oboljele od malignih bolesti, juče je Udruženje roditelja djece oboljele od malignih bolesti “Iskra” dijelilo promotivni materijal i zlatne mašnice na banjalučkom Trgu Krajine.
Dijana Berić, predsjednica “Iskre” i majka oboljelog djeteta od maligne bolesti, rekla je da je cilj obilježavanja podizanje svijesti o dječjom raku i na neki način da ukažu na poteškoće s kojima se mališani susreću u ovoj teškoj borbi.
“Na Odjelu dječije hematoonkologije u UKC-u RS godišnje se liječi oko 30 pacijenata, a trenutno ih je na liječenju 13. Što se tiče uslova, dosta su dobri, te smo u četiri godine postojanja Udruženja riješili mnogo problema”, rekla je Berićeva.
Ona kaže da bi u narednom periodu trebalo da se rješavaju određena sistemska pitanja, prije svega poboljšati tretman i njegu djece oboljele od malignih bolesti, omogućiti dostupnost lijekova i rješavati socijalnu problematiku tih kategorija.
“Dostupnost lijekova je prilično slaba, kao i u svim drugim sistemima, zato što se radi o malom broju pacijenata. To je osnovni problem zašto farmaceutske kompanije ne rade istraživanja za lijekove koji bi bili namijenjeni ovoj djeci, zato je i procenat liječenja oko 80 odsto, a ne više”, kaže Berićeva.
Ona ističe da u liječenju djece mnogo pomaže Fond solidarnosti, te da je to sistemsko rješenje veliki uspjeh čitavog društva.
Dodala je da u Roditeljskoj kući trenutno boravi petoro djece, ali da se taj broj stalno mijenja, te da je od septembra 2016. godine boravilo ukupno 75 mališana.
Marija Babić, član “Iskre” i dijete koje je preboljelo leukemiju, kaže da je tokom liječenja bilo teško, ali da je situacija u liječenju sada bolja nego što je bila ranije.
“Prije osam godina, kad sam bila bolesna, morala sam da idem na terapiju u Beograd i Sarajevo, a sada i u Banjaluci postoji sve što je potrebno za liječenje.”
Aleksandra Vojvodić, psiholog u “Iskri”, kaže da porodica koja se nađe u tako teškoj situaciji bude u velikom problemu, jer ne postoji vrijeme za pripremu onog što ih čeka, te da je zbog toga vid psihološke i vršnjačke podrške za djecu veoma važan.
(Nezavisne)