Zapamtiće Milica Mandić 27. jul 2021. doživotno. A zapamtiće i cijela Srbija. Osjećaj ponosa koji je probudila a, pamtićemo do kraja života.
Gotovo da smo dotakli nebo od sreće kada smo čuli “Bože pravde”na Olimpijskim igrama u Tokiju, a tek kada smo i uživo bili svjedoci suza velike šampionke koja je na najljepši način završila karijeru, nismo ostali ravnodušni.
Isplakala je Mandićeva rijeku suza i konačno osetila olakšanje poslije svega. Kakav kraj jedne blistave karijere. Dva olimpijska zlata, dva puta je dokazala da je najbolja na cijelom svijetu. Ova djevojka je zaslužila da se aplauz čuje od Beograda do Tokija.
Jutro poslije osvajanja zlata, Milica Mandić je za “Blic” pokušala makar malo da sumira utiske posle noći koja je bila bez sna.
– Krećem večeras za Beograd, ali prije toga ću doći da gledam Novaka. Uspjeli smo da dobijemo akreditacije – rekla je dvostruka olimpijska šampionka za “Blic”.
Đoković i ostali sportisti su u selu bodrili Milicu, a snimak njihovog radovanja preplavio je društvene mreže.
– Bilo je sjajno, stvarno sam zahvalna i što su sportisti i stručni štabovi ostali budni da me sačekaju, jer sam ipak u selo stigla tek u jedan poslije ponoći. Gale i ja smo se oduševili, tako da mislim da je to bio najljepši završetak dana.
Naravno, u trenucima kada smo razgovarali sa Milicom, utisci se još uvijek nisu slegli i sve je još bilo sveže.
– Prije svega, osjećam ponos. Ali to nije samo ponos koji osjećam prema svemu što sam ja uradila, već i prema onome što su i Gale i Tijana uradili, što su i naše porodice uradile. Svi smo radili za isti cilj prethodnih godina. I nismo trpeli samo mi sportisti pritisak, i nismo se samo mi svega odrekli da bismo uspeli, već i svi oko nas.
Težak i pun odricanja je bio put od Londona 2012. preko Rija 2016. do evo Tokija 2021. i novog olimpijskog zlata.
– Sve što nam se dešava, i dobro i loše, jača nas i motiviše da budemo bolji. Imamo pravi oslonac i vuku nas uvijek prave vrednosti. Mislim da je to ono što je nas krasilo i zato sam i toliko ponosna što jedan tekvondo klub u Srbiji ima četiri olimpijske medalje. To je plod našeg truda, rada, želje, ljubavi prema sportu. Ne bismo uspjeli bez naših porodica i ljudi koji nas vole.
Osvrnula se i na prethodni dan u kojem je osvojila medalju.
– Iskreno, jako mi je bilo teško već na početku dana, tokom druge borbe. Tada sam postala svjesna pritiska koji sam sebi nabila zato što su ovo moje posljednje Olimpijske igre. Toliko sam željela da se nađem na postolju da me je to možda obuzelo u jednom momentu, ali tu su bili Gale, Tijana, naš psiholog. Znala sam kakvu podršku imam iza sebe. Verovala sam u ono što smo radili toliko godina unazad. Ništa od toga nije bilo uzalud.Opuštanja nije bilo. Nisam ni pokušala da se opustim. Samo sa pomislila: “To je to. Ovo je meni već poznato. Bila si već u finalu Olimpijskih igara!” Trudila sam se da to iskustvo iz Londona iskoristim u svoju korist. Na neki način sam u tom pritisku uživala. Znala sam šta me čeka i kada se vratim u selo i kada dođem kući. Napravili smo fenomenalan uspjeh i učinila sam to da je finale meni bila još i najlakša borba.
Od Rija, Milica u glavi zamišlja samo jednu sliku – kako na postolju pjeva himnu, a oko vrata ima zlatno odličje.
– Vizualizacija je jako bitan dio. Većinu takmičenja zamišljam šta treba da radim, kako treba sve da izgleda. Imam sliku u glavi kako bih voljela sve da izgleda, kako da odradim borbu, kako da završim dan. Svaku borbu sam prošla u glavi toliko puta, pa sam se trudila da ne radim više ništa na tome, već samo da imam rutinu. Bila sam sigurna u svaki udarac koji treba da se izvede.
Bilo je teško u Tokiju, ali bilo je dosta uspona i padova tokom Miličine karijere.
– Mislim da niko nikada ne bi rekao da olimpijsko zlato može da se ponovi poslije devet godina, ali jedna od težih godina,bila je prošla zbog odlaganja Igara. To mi je jako teško palo, malo mi je trebalo vremena da naučim da se nosim sa tim i da prihvatim. Da sačekam još godinu dana. Ali tome me je sport i naučio, da prihvatam takve situacije i da nastavim dalje.
Poslije svega što je prošla, Milica je želela da kaže:
– Posvećujem medalju ljudima koji me vole i koji nas prate. Koliko god da sam srećna zbog uspjeha, mislim da je najljepše vratiti se kući ljudima koji te vole. Koji su tu i kada nisu bili tu kada nije bilo toliko dobro i sada kada je najljepše. Posvećujem svima njima koji su uz nas.
(Srpskainfo – FOTO: RITCHIE B. TONGO/EPA)