Glumac Milorad Mandić Manda preminuo je na sceni na današnji dan, tog 15. juna 2016. godine, a učestali odlazak njega i njegovih kolega neposredno prije i poslije datuma njegove smrti, osjećali smo kao odlazak bližnjih. Razlog za bliskost je jednostavan. Glumci su junaci našeg doba. Iako se njihov zanat i danas smatra hljebom sa sedam kora, iako i danas mnogi od glumaca tek životare od svojih honorara, njihov posao dio je svakodnevice svih nas.

Pozorište, film i televizija načinili su mnoge velikane scene kojima se divimo i čije fraze iz raznih ostvarenja u svakodnevnom govoru koristimo.

No, ne treba zaboraviti da se u ne toliko davnoj prošlosti dešavalo da su glumcima olako oduzimana građanska prava, a neki su čak i streljani zbog toga što su svoj posao radili u pogrešnom režimu. Dolazak novog režima po njihov život bivao bi koban.

Državna komisija za tajne grobnice u Srbiji popisala je da je strijeljano čak 77 glumaca i umjetnika po oslobođenju u Drugom svjetskom ratu. Neki režimi išli su toliko daleko da su glumcima branili i svjedočenje na sudu.

Ne mjeri se u decenijama, nego u stotinama i hiljadama godina, kako se glumci u pozorištima širom svijeta bore za dostojanstvo profesije. Novi mediji poput televizije u dvadesetom vijeku pokazali su da se borba isplatila.

No, manimo se mistifikacije. Makar bili promoteri šunda, jednopartijskog kulta ličnosti ili mulja višestranačja te išli linijom svih negativnih strana televizije, glumci, ili bar oni koji su znali i znaju raditi svoj posao, zahvaljujući malim ili velikim ekranima, dio su naših života, emocija i ideala ma koliko oni nisko ili visoko bili postavljeni.

Jedan od onih koji su dostojanstveno branili svoju profesiju, zasigurno, bio je Milorad Mandić Manda. On je ušao u živote svojih sunarodnika i ljudi sa prostora bivše Jugoslavije svojim talentom, šarmom, komedijom. Zasmijavao je sve uzraste čak do trenutka svoje smrti.

Očevici prisutni na pretpremijeri predstave “Petar Pan” u Ustanovi kulture “Vuk Karadžić” kažu da je pao poslije srčanog udara, a da je njegov pad izazvao smijeh među mališanima u publici.

Po njegovom odlasku saznali smo kakav je to hljeb sa sedam kora. Prihvatao je sve poslovne ponude kako bi obezbijedio što pristojniji život svojoj višečlanoj porodici, a iza njega ostali su dugovi.

Neke njegove kolege velikodušno su vratile te dugove, a neki su mu posvetili potonje filmove.

Mi iz drugih branši, radili smo murale sa njegovim likom, pisali tekstove o njegovoj glumi ili se pojavljivali na ponovnim projekcijama njegovih filmova u svojstvu organizatora ili publike.

Zašto smo sve to nesvjesno ili svjesno radili i zašto i dalje radimo, u materijalnom svijetu u kakvom živimo? Zbog toga što je onaj koji umije prenijeti emociju junak našeg doba, a glumci to umiju, Milorad Mandić Manda je umio.

NEZAVISNE NOVINE