Zamislite želju osmogodišnjeg djeteta. Možda po koja igračka, lopta ili nešto slično. Ali želja djeteta koje je ostalo bez majke. Teško da možete reći šta je želja. I onda čujete njegovog oca.
I tako danas porodica Kozarov ima dvije kuće pod krovom. Dvije u kojoj će u budućnosti mališani moći imati iole srećnije djetinjstvo, nego što je to sada. Ako se sreća može nazvati, kuća u kojoj život žive bez majke. Mia, Monika, Dunja, Ivan, Milan i Lorena prošle godine ostali su bez najvećeg oslonca – majke Kristine, koja je preminula u trideset sedmoj godini života. Od tada život se za ovu porodicu promijenio za 365 stepeni.
Međutim, tragedija ove porodice ujedinila je humane ljude, koji su pomogli da se završi kuća, koju su za Kristinog života počeli ona i Željo. A onda i još jedna kuća. Radova ima još, ali je jedno sigurno, ovo je kap sreće u moru tuge.
Iako nije očekivao ovakvu situaciju, Željo danas, poslije svih teških dana, koji nažalost nisu prestali, zahvalan svima. Najviše Miroslavu Railiću, koji je bio i ostao koordinaor ove humanitarne akcije.
A, u ulici Cara Dušana nalazi se još jedan, novi dom porodice Kozarov. Prva donacija za gradnju ove kuće stigla je od Udruženja Ukrajinaca Prnjavora i Dervente, koji su poslali materijal. A, prvi radovi počeli su u avgustu.
I bila je ovo želja malog Milana, iako nije planirao da kuću ima sa svojih osam godina, ali tako je sudbina namjestila.
Baka Anica je i dan danas sve svojim unučićima. Od njih se ne odvaja. Dok ne krenu sami kroz život, oslonac imaju.
Izvor: TV K3