Slavo, Đurađ, Jovan, Vitomir, Veselko, Nedeljko, Marinko, Milan i Momčilo jedinstvena su ekipa jer svi imaju iste roditelje – Slavka i Savu Kondić.
Mnogi mještani ovu porodicu smatraju kao najbolji primjer da je život na selu moguć, pogotovo zbog činjenice da je devet sinova othranjeno teškim i napornim radom na selu i njivi, a Slavko i Sava nikad nisu radili nigdje mimo imanja.
Jovan, jedan od braće koji živi i radi u Banjaluci, ispričao je juče za “Nezavisne” kako je ovo jedinstvena prilika da se braća, razbacana po cijelom svijetu, zajedno druže i okupe, te posjete imanje i grob roditelja koji su umrli prije sedam godina. Rodnu grudu je napustio za vrijeme rata, kao i većina braće, pa je u selu ostao Veselko, dok su ostali po cijeloj RS, Srbiji i Sloveniji. “Nikad nam ništa u životu nije falilo. Doduše, možda nekad svi nismo imali patike ili neku knjigu, ali to je sve”, kaže on.
Prema njegovim riječima, otac i majka bavili su se zemljoradnjom i stočarstvom, a i samo selo bilo je bogato resursima, pa za hranu nikad nije bilo problema. “Danas je sve puno drugačije jer se promijenio način života.
Potrebno bi bilo izgraditi nekakvu fabriku kako bi ljudi ostali ili podržati one koji žive u selu a bave se stočarstvom”, smatra Jovan. Inače, Podovi su nekada brojali stotinak kuća, dok danas ima oko 40 domaćinstava.
Prije sedam godina izgradili su crkvu u kojoj se mole i ispred koje se svake godine skupljaju i na koju gledaju kao simbol opstanka na tim prostorima. Selo leži na dvije rijeke, Sani i Kozici, koje su izuzetno bogate ribom. Podovljani važe za mirne, čestite i vrijedne ljude.
Nezavisne novine