Bejza Durić iz sela Gorice, koje je udaljeno desetak kilometara od Sanskog Mosta, već pune 24 godine vodi cjelodnevnu brigu o svome sinu Azeru, koji je od rođenja osoba s poteškoćama u razvoju.
Bejza kaže kako je njen život u potpunosti posvećen bolesnom sinu, pa od njegovog rođenja nikada nije bila u mogućnosti da zasnuje radni odnos ili se posveti bilo čemu drugom u životu.
Zbog toga porodicu finansijski izdražava njen suprug Rufad, zaposlenik i lokalnom komunalnom preduzeću u Sanskom Mostu.
Bejza kaže kako je Azer rođen prije vremena, njegovo zdravstveno stanje je bilo vrlo teško, zbog čega je proveo u inkubatoru dva mjeseca.
To je ostavilo trajne posljedice po njegovo psiho fizičko zdravlje, Azer nikada nije stekao moć govora, od rođenja je nepokretan i prikovan za krevet.
“Moj sin nema ni čulo vida, jer mu se zbog boravka u inkubatoru nije razvila mrežica na očima. Mozak mu se također nije razvio i briga o njemu nije laka, to samo zna onaj ko ima bolesno dijete. Ipak, meni kao majci ništa nije teško”, kaže Durićeva.
Dodaje kako je njen sin često dezorijentisan u vremenu, pa često mijenja dan i noć, zbog čega ona često provodi besane noći.
“Kada zaspem on me gurne da me probudi, isto tako kada je gladan, to je njegov jedini način komunikacije. Vodili smo ga ljekarima u brojne gradove, ali bez uspjeha, jer su oni samo konstatovali trajna oštećenja. Nakon šeste godine dobio je i epilepsiju, pa pije jake lijekove”, kaže majka.
Ističe kako joj je bilo lakše dok je s njima u domaćinstvu bila kćerka, ali se ona u međuvremenu udala i otišla od kuće. Uvjerena je kako je do ovakvog stanja njenog sina dovela neadekvatna liječnička briga prilikom njegovog rođenja. Majka kaže kako dobija socijalnu pomoć za sina koja je sada uvećana u odnosu na neke ranije godine, ali su problem neprestana poskupljenja i inflacija. Najveći dio vremena Azer provodi spavajući i njegova majka kaže kako ne može sjediti mnogo vremena, pa vrijeme provodi ležeći u krevetu.
Prije šest godina je, kako kaže, preživio težak napad epilepsije koji je zamalo bio koban, a svaki napad ostavlja dodatne posljedice na njegovo zdravstveno stanje.
Kada je riječ o lijekovima, kaže kako dva lijeka za epilesiju dobija besplatno, jer su na esencijalnoj listi, dok treći plaća.
Bejza kaže kako briga o bolesnom sinu zahtjeva mnogo energije, ali je majčinska ljubav ipak jača od svega.
“To je moje dijete i ja ću brinuti o njemu dok god sam na nogama”, kaže ova hrabra majka.
(Nezavisne novine)