Nikada nikoga u životu nisam udario, a kamoli nemoćnu osobu u logoru, savjesno sam obavljao svoju dužnost u logoru za ratne zarobljenike “Manjača” tokom teških šest mjeseci 1992. godine i potpuno sam nevin čovjek i pred Bogom i pred ljudima.
Ovim riječima svoju ispovijest počinje penzionisani pukovnik Vojske Republike Srpske Dane Lukajić koji je 20. januara ove godine iz zatvora u Glini prebačen u kazneno-popravni zavod Tunjice na izdržavanje šestogodišnje zatvorske kazne za ratni zločin nad zarobljenicima koju mu je u montiranom procesu izreklo hrvatsko pravosuđe.
“Nisam ništa činio što je zabranjeno Ženevskom konvencijom. Činio sam sve što sam bio dužan i zahvaljujući tome mnoga nedjela su sankcionisana, a pojedinci procesuirani. Ovo kroz što prolazim rezultat je montiranog i lažnog procesa usmjerenog protiv Republike Srpske, Vojske Republike Srpske, mene i moje porodice”, kaže pukovnik Lukajić.
On objašnjava da je u logor “Manjača” upućen 16. juna 1992. godine na dužnost “vođe tima operativaca za ispitivanje ratnih zarobljenika” i da je tu dužnost obavljao do 18. decembra te godine kada je logor raspušten i zatvoren simboličnom predajom ključeva upravnika logora Božidara Popovića međunarodnom “humanisti” Danijelu Šiferu.
“Za to vrijeme kroz logor su prošlo ukupno 4.403 zarobljenika. Bilo je pet smrtnih slučajeva, od čega tri prirodne smrti i dvije nasilne za koje su počinioci procesuirani. To zna i Međunarodni komitet Crvenog krsta i UNHCR i sve ostale međunarodne organizacije, kao i Haški tribunal pred kojim sam tri puta bio svjedok, ali ta istina ne odgovara mozaiku o Srbima, kao lošim momcima u koje sam i ja svrstan”, sa neskrivenim ogorčenjem prema pravosuđu Hrvatske govori Lukajić, koji je prije rata kao oficir JNA pune 23 godine bio na službi u Hrvatskoj, od čega većinu vremena u Zagrebu.
Prema njegovim riječima, samo hapšenje, hitra istraga i ekspresno suđenje, a posebno davanje medijske pažnje njegovom slučaju sinhronizovano sa proslavama “Bljeska” i “Oluje” potvrđuju da je riječ o političkom procesu.
“Sve tokom priprema svjedoka i suđenja bila je režirana montaža kako bi se u javnosti stvorio utisak da se radi na otkrivanju i procesuiranju ratnih zločina. I moj i svi procesi u vezi sa Manjačom su politički, montirani i lažni sa ciljem satanizacije Srba i Republike Srpske sa što većim brojem osuđenih za ratne zločine, kao i što većim zbirom godina zatvora Srbima kako bi se Republika Srpska okarakterisala kao ‘genocidna tvorevina'”, ocjenjuje pukovnik Lukajić.
On podsjeća na slučaj penzionisanog policajca iz Splita Mirka Graorca, koji je osuđen u Hrvatskoj na 15 godina zatvora na osnovu iskaza lažnih svjedoka da je bio komandir vanjske straže na Manjači, iako nikada u životu nije kročio na plato Manjače, a kamoli u logor.
“Ja sam lično napisao izjavu i ovjerio pečatom da ta osoba nije bila pripadnik ni unutrašnje ni vanjske straže na Manjači tokom egzistiranja LRZ ‘Manjača’, ali svejedno, jer Županijski sud u Splitu i Vrhovni sud u Zagrebu nisu poklonili vjeru svjedocima i dokazima, već lažnim svjedocima. Isti ti svjedoci su svjedočili i protiv mene, a s pravom sumnjam da mi se upravo moja izjava data u pisanoj formi u korist Graorca, vratila kao bumerang i da je jedan od razloga mog hapšenja i procesuiranja”, kaže pukovnik Lukajić.
Hapšenje
Pukovnik Dane Lukajić uhapšen je 30. juna 2018. godine u Ličkom Petrovom Selu kada je sa članovima Udruženja “Jadovno 1941” osmu godinu zaredom putovao na obilježavanje stradanja 40.000 ljudi u kompleksu ustaških logora smrti Gospić-Jadovno-Pag. Županijski sud u Zagrebu 2. maja 2019. godine osudio ga je na šest godina zatvora, a Vrhovni sud Hrvatske 6. novembra te godine potvrdio je presudu. Pukovnik Lukajić 20. januara ove godine prebačen je na izdržavanje kazne u KPZ Tunjice.
Nezavisne.com (Foto: N.N)