– Pravda i istina ne stanuju u hrvatskom pravosuđu, bar za mene. Da su me branili najčuveniji advokati Fila Filota, Ante Nobilo ili bilo ko treći, ne bi me odbranili. Osuđujuća presuda je unaprijed bila donesena, sve je bilo montirano, režirano, pripremljeni su profesionalni lažni svjedoci i morao sam da budem osuđen – kaže Lukajić, koji je 20. januara iz zatvora u Glini prebačen u Kazneno-popravni zavod Tunjice na izdržavanje šestogodišnje zatvorske kazne koju mu je izreklo hrvatsko pravosuđe
On kaže da svi detalji, od njegovog hapšenja 30. juna 2018. godine, pa do izricanja drugostepene presude pred Vrhovnim sudom Hrvatske 6. novembra 2019. godine, naprosto ukazuju na to da je sve izrežirano kako bi mu bila izrečena osuđujuća presuda.
– Poslije 2000. godine išao sam dvadesetak puta u Hrvatsku. Niti sam nešto sumnjao, niti sam imao razloga da budem zabrinut. Vozio sam kćerku na neka testiranja, sa suprugom na preglede, išao po sina na aerodrom, kao i po još neke ljude i ništa nije slutilo šta će me snaći. Pradjed i djed moje prve supruge ubijeni su u Јadovnu i ja sam 30. juna 2018. godine osmi put išao na komemoraciju u Јadovno i na Pag – prisjeća se Lukajić početka svog stradanja.
Prešli su granicu i stali u Ličkom Petrovom Selu koje je svega nekoliko kilometara poslije granice, nastavlja on i dodaje da je u autobus ušao policajac i rekao da se radi o selektivnoj kontroli.
– Rekao je “izađite ti, ti, ti i ti”, među njima i ja. Meni su posljednjem pregledali pasoš i kada je uzeo pasoš rekao mi je “Dane, vi ste od ovog momenta lišeni slobode”. Poslije prvobitnog šoka sam ih upitao mogu li uzeti ranac sa ličnim stvarima iz autobusa, a on mi je odgovorio da su oni već uzeli moje stvari. Dakle, čekali su me, jer sam ja preko Fejsbuka najavio da taj dan idem na komemoraciju, a to su znali i analizom spiska, jer su iz Udruženja “Јadovno 1941” morali ranije da dostave spisak svih putnika koji dolaze na komemoraciju – kaže Lukajić.
Prema njegovim riječima, tokom suđenja je saznao da je hrvatska policija u junu mjesecu pozvala sve profesionalne lažne svjedoke, od Dubravka Vučkovića i Žarka Tole, preko Stipe, Јoze i Ivice Zrno, pa do Franje Mamića i Vlade Ugrina i od njih uzela iskaze kako bi 30. juna njega odmah na granici dočekali sa montiranom optužnicom.
– Ubacili su me u maricu i odvezli u Zagreb. U policijskoj upravi sam bio do deset sati naveče, gdje su uzimali podatke, otiske i formirali kriminalistički karton. Oko pola jedanaest su me odvezli u pritvorsku jedinicu u kojoj sam bio sam. Prehodao sam cijelu noć, a sutradan u 11 sati su me odvezli u Županijsko državno odvjetništvo /ŽDO/ Zagreb. Advokat mi je sugerisao da se branim ćutanjem i jedino što sam rekao je da “uzmu u obzir da sam tri puta bio u Hagu kao svjedok zbog Manjače i da je gore sve rečeno” – kaže Lukajić.
Iz ŽDO je poslije petnaestak minuta vraćen u pritvor u kojem je prenoćio prethodnu noć, a poslije sat vremena je izveden pred Županijski sud.
– Sud mi je odredio pritvor od mjesec dana na koji je moj advokat uložio žalbu, ali poslije pet minuta su rekli da je žalba odbijena. Odatle sam odvezen u zatvor Remetinec u sobu 62 u kojoj sam bio tokom cijelog suđenja sve do izricanja drugostepene presude – kaže pukovnik Lukajić.
Zaključan u marici
Dane Lukajić kaže da je po dolasku u Zagreb nakon hapšenja u Ličkom Petrovom Selu dva sata proveo u zaključanoj policijskoj marici.
– Kada smo došli u Zagreb, nisu mogli da otključaju maricu, a ja sam bio zatvoren unutra na junskoj temperaturi. Više od dva sata je trajalo otvaranje marice i na kraju su nekakvim aparatom kao za varenje isjekli bravu i uveli me u policijsku upravu – kaže Lukajić.
On dodaje da mu je kroz glavu prolazilo da bi mogao živ da izgori ako se vozilo zapali, ali da je najviše mislio na svoju porodicu.
Izvor: Glas Srpske