Od uspostavljanja registra javnih preduzeća Agencije za posredničke, informatičke i finansijske usluge (APIF) do sada je ugašeno 31 preduzeće koje je bilo u većinskom vlasništvu Republike Srpske i lokalnih zajednica.
Evidenciju o javnim preduzećima u Srpskoj APIF vodi od 2015. godine. Prema njihovim podacima, katanac je u proteklom periodu stavljen na “Toplanu” iz Dervente, Fabriku specijalnih vozila Istočno Sarajevo koje je otišlo u stečaj, zatim rogatički Vodovod i kanalizaciju u stečaju, kao i “Čajavec mjernodetektorski uređaji” i “Jelšingrad fabrika alatnih mašina” u stečaju iz Banjaluke. Ugašena su i preduzeća “VIK” informativno-tehnički centar Vlasenica i “Bromet” Brod, koja su takođe otišla u stečaj, a katanac je stavljen i na “Igrište” Vlasenica, kao i na Rudnik nemetala “Stanari”.
Predsjednik Sindikata metalske industrije i rudarstva RS Radenko Smiljanić rekao je za “Glas Srpske” da je uglavnom neadekvatno poslovanje gurnulo preduzeća u stečaj.
“Suština je da se kroz stečaj svakog preduzeća trebalo da izdvoji “zdravi” od “nezdravog” dijela privrednog subjekta i da se na tom “zdravom” temelju ponovo pokrene proizvodnja. Međutim, zbog stečajnih postupaka koji su vođeni tako kako su vođeni svjedoci smo da se sve uglavnom završavalo tako da se samo namire povjerioci”, rekao je Smiljanić.
Kao pozitivan primjer naveo je kompaniju “Alumina” u kojoj je izdvojen “zdravi” dio i preduzeće je nastavilo da posluje.
“Ako se firma postavi na zdrave temelje i usmjeri u pravom smjeru, sigurno da ima šansu”, dodao je Smiljanić.
Član Udruženja ekonomista RS SWOT Marko Đogo rekao je da je dobro što ugašenih javnih preduzeća nema više. Očigledno da u svijesti vlasnika, dodao je, postoji nelagodnost da se firme ugase čak i onda kada godinama posluju veoma loše.
“Otvoreno tržište je burno more koje uvijek nekoga potapa, a nekog drugog izbaci na površinu”, rekao je Đogo. Dodao je da se na različite načine nastoji pomoći preduzećima koja imaju probleme.
“Uglavnom je tu riječ o različitim finansijskim injekcijama koje samo odgađaju zatečene probleme. Za trajno poslovanje potrebno je da postoji menadžment koji je u stanju da na tržišnim osnovama vodi preduzeće ili da se pronađe strateški partner koji bi to preduzeće integrisao u svoj proizvodni lanac”, rekao je Đogo. Upozorio je da je najskuplje sanirati preduzeće kada ono dođe u finansijsku krizu i naglasio da se mora reagovati mnogo ranije.
“Ukoliko neko preduzeće postoji samo iz socijalnih razloga, a ne doprinosi stvaranju nove vrijednosti, jeftinije je ranije napraviti program zbrinjavanja radnika i ne dužiti sa slanjem takvog preduzeća u stečaj”, poručio je Đogo.
Zaposleni
Prema podacima APIF-a preduzeća u vlasništvu Srpske i lokalnih zajednica su u trenutku uspostavljanja registra zapošljavala 27.047 radnika. U tim preduzećima lani je bilo zaposleno 26.607 radnika.