Ističu to stručnjaci iz ove oblasti, naglašavajući da se i dalje treba oslanjati na takav vid traženja nestalih, s obzirom na to da je potraga za nestalima u BiH ušla u najtežu fazu, s obzirom na sve manje živih svjedoka.
Ovakav način rješavanja pitanja nestalih mogao bi da uđe u zakonsku legislativu i u Srbiji. Tako su prijedlogom zakona o nestalima, koji će uskoro biti upućen u proceduru, predviđene naknade za otkrivanje grobnica i davanje vjerodostojnih informacija.
Novac za nagrade obezbijeđen je kroz podzakonska akta ministarstava unutrašnjih poslova u entitetima i kantonima, te Državnoj agenciji za istrage i zaštitu (SIPA) i Institutu za nestala lica BiH.
Iako nemaju precizne podatke o tome koliko je novca do sada dato na ime nagrada za davanje informacija o grobnicama ubijenih, u Operativnom timu Republike Srpske za traženje nestalih kažu da su za manje iznose otkrivane veoma važne lokacije.
– Za nekoliko stotina maraka otkrivene su, na primjer, masovne grobnice sa tijelima stradalih Srba na Ozrenu i u kasarni “Adil Bešlić” u Bihaću. Nikada ne bismo našli lokaciju u kasarni bez informanta, jer su svi oficiri te kasarne ćutali o tome – kažu u ovom timu, dodajući da se za vjerodostojne informacije daje od stotinjak do 500 maraka.
– Rijetko su to bili iznosi od oko 1.000 maraka. Ispostavilo se da je ovo najjeftiniji način traženja nestalih – smatraju u timu i podsjećaju na slučaj sa sarajevskom deponijom u Buća potoku.
– Tamo se išlo na drugi način i potrošeno je 1,7 miliona maraka, a ništa nije nađeno – naglašavaju oni.
Direktor Republičkog centra za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica RS Milorad Kojić ističe da su efekti ovakvog načina traženja nestalih veoma značajni, jer se do pojedinih informacija ne bi došlo ni na jedan drugi način.
– Ranije, dok su postojale entitetske komisije za traženje nestalih, postojali su informanti “s druge strane”, koji su podatke o grobnicama davali za novac ili zbog toga što im proradi savjest. Efektna razmjena informacija ugašena je formiranjem Instituta za traženje nestalih lica BiH, u kojem, kako stvari stoje, nemaju potrebe za tim – istakao je Kojić.
U MUP-u RS navode da imaju operativne troškove za informante i da se radi o klasičnom dobijanju informacija o počinjenom krivičnom djelu. I oni naglašavaju da tu nije riječ o velikim sumama.
– Za samo nekoliko stotina KM dobijemo tačne informacije o mjestu gdje se nalaze stradali, a što bez toga možda nikad ne bi bilo otkriveno. Novac ne dajemo onima koji su osuđeni za ratni zločin – rekli su u MUP-u.
Dodali su da je takav način rada i dalje aktuelan, ali da je danas manji broj informanata, kao što je manji broj i lica koja se traže.
– Sve je teže doći do posmrtnih ostataka nestalih, a moramo biti svjesni i toga da neki nikad neće biti pronađeni, zato što su tijela uništena, spaljena ili sakrivena. Mi više i ne tražimo tijela, nego ostatke – istakli su u MUP-u.
Oko 5.600 Srba nestalo je u ratu u BiH, a za 1.670 nestalih u RS i dalje se traga.
Glas Srpske