Naime, utvrđeno je da nešto manje od polovine oboljelih u prosjeku traži pomoć i da ljudi s poremećajima prehrane imaju pet-šest puta veću vjerovatnoću da će u nekom trenutku života pokušati izvršiti samoubistvo.
Udo i njene kolege pregledali su podatke o više od 36.000 odraslih osoba. Među onima koji imaju poremećaj prehrane oko 50 posto reklo je da je zatražilo pomoć. Među osobama s anoreksijom 34,5 posto ih je zatražilo pomoć, s bulimijom 63 posto te sa svim ostalim poremećajima prehrane 49 posto. Manje od 30 posto od ukupnog broja ispitanika je reklo da je pomoć potražilo od savjetnika ili psihologa.
Otkrila je i to da muškarci znatno manje traže stručnu pomoć u odnosu na žene, piše Health24.
“Te razlike u spolu mogu biti posljedica predrasude da poremećaji prehrane utječu prvenstveno na mlade žene bijele rase, što može dovesti do pojačane stigme u vezi s poremećajima prehrane kod muškaraca ili etničkih ili rasnih manjina te obeshrabriti te ljude u traženju pomoći”, rekla je Udo u saopćenju.
Studija je objavljena nedavno u zborniku radova klinike Mayo.
U drugom istraživanju, objavljenom u časopisu BMC Medicine, istraživački tim otkrio je da odrasli s poremećajima prehrane imaju povećan rizik od pokušaja samoubistva. Osobe s poremećajima prehrane imale su pet-šest puta veći rizik od pokušaja samoubistva u poređenju s osobama bez poremećaja prehrane. Rizik je bio posebno visok kod osoba s anoreksijom.
U trećem istraživanju provedenom na 207 osoba s poremećajem prehrane, istraživači su otkrili da je više od polovine sudionika pridavalo veliku pažnju težini ili obliku tijela. Ova studija objavljena je u časopisu Obesity.
Naime, učesnici koji su ovako “precjenjivali” svje tijelo također su imali problema s normalnim aktivnostima i interakcijom s drugim ljudima te su imali veću vjerovatnoću da će imati i druge ozbiljne probleme u svakodnevnom životu.