Predsjednik Glavnog vijeća Hrvatskog narodnog sabora Božo Ljubić smatra da je BiH nefunkcionalna zemlja, da je u dubokoj krizi i da je izlaz u unutrašnjem dogovoru.
“Na djelu je pokušaj unitarizacije BiH. Nevjerovatno je da iz Sarajeva čujemo protivljenje federalizmu kao konceptu uređenja BiH u situaciji kada je država u nekom smislu kvazikonfederacije. Priče da to dijeli BiH su zamjena teza jer je BiH danas toliko podijeljena da podjeljenija ne može biti”, istakao je Ljubić.
Ljubić je za “Glas Srpske” rekao da Dejtonski sporazum nije bio idealan, ali je stvorio platformu da se stvara povjerenje u BiH i njene institucije i međusobno povjerenje.
“Paradoks je da smo imali mnogo veće povjerenje između tri naroda u institucije prije nego što se međunarodna zajednica umiješala u nametnutu reviziju rješenja iz Vašingtonskog i Dejtonskog sporazuma. Tu u prvom redu mislim na intervencije visokog predstavnika unutar entiteta i na Izborni zakon BiH”, napomenuo je Ljubić.
Osvrćući se na odbijanje bošnjačkih lidera da strane sudije u Ustavnom sudu BiH budu zamijenjene domaćim, Ljubić kaže da je činjenica da međunarodna zajednica smatra da je potrebno da postoji OHR i da zadržava strane sudije u Ustavnom sudu BiH i u ograničenom obliku međunarodne snage govori o tome da niko od njih ne vidi BiH kao suverenu i samoodrživu zemlju.
Komentarišući protivljenje bošnjačkih stranaka svakom prijedlogu usmjerenom ka obezbjeđivanju ustavne ravnopravnosti Hrvata kao najmalobrojnijeg naroda, Ljubić smatra da protivljenje bošnjačkog Sarajeva federalizmu BiH znači protivljenje konstitutivnosti i ravnopravnosti naroda i na kraju mogućoj održivosti BiH.
“HNS zagovara teritorijalnu reorganizaciju BiH u kojoj će biti jedinica sa hrvatskom većinom, ali i uvođenje u ustavni koncept i koncepta neteritorijalne autonomije kojom će predstavnicima svakog od tri naroda i građanima biti omogućeno da potpuno uživaju svoju konstitutivnost i kada se nađu u entitetu ili teritorijlnoij jedinici heteroetničke cjeline”, naglasio je Ljubić.
On je dodao da se to odnosi na obrazovanje, kulturu, informisanje, pa čak i na socijalna prava ako bi ona bila u toj teritorijalnoj jedinici na neki način ugrožena.
(Srna)