Nedaleko od Dervente u mjestu Osinja, svoje mjesto za uzgoj pronašao je šipak a za to je zaslužan Boro Dobrilović. Ova biljka može pružiti dobar izvor prihoda dok zauzvrat traži malo i odlično se odupire svim klimatskim promjenama. Za ovog domaćina, šipak je pružio mogućnost da se kupcima pruži zdrav plod prirode posebno kroz vid kuvanog pekmeza.
Ma koliko djelovao zbog svojih grmova neprivlačan u oku nekog posmatrača, ipak šipak može probuiti i sjetu na neke sretne dane posebno one vezane za djetinjstvo, kada jedno takvo biće razigrano po poljima dođe do ove biljke i pokušava da u njoj pronađe slast.
Upravo je to i bio pokretač za Dobrilovića iz derventskog mjesta Osinja da na imanju svojih roditelja pokrene uzgoj šipka. Iako je znao da ove biljke ima svuda uokolo, ipak se opredjelio za kvalitetne sadnice koje je nabavio iz Srbije te je prije pet godina priča oko šipka i želje da se proba i proizvede ukusan i slastan džem počela na malom parčetu zemlje.
” Ova parcela koju ja imam je 3,5 do 4 duluma i tu ima oko 350 sadnica ili trnova kako to ja volim u šali reći. Kada bude posađen, šipak svoj prvi plod počinje da daje tokom treće godine mada to bude nekada i beznačajan rod. Nakon toga rod postaje sve veći i veći. Meni je ovo sada peta godina kako rod dolazi i ja sam jako zadovoljan. Čitajući stručnu literaturu i razgovarajući sa stručnjacima, rod bi trebao sada, iz sezone u sezonu, da bude sve veći i veći. Tako da bi sada na oko 350 sadnica, ja trebao da imamo prinos od oko 750 kg pa čak i jednu tonu. Ali na svaki prinos utiču vremenske prilike ”,rekao je Dobrilović.
Luksuz u biranju pogodnog terena za sadnju šipka, naš sagovornik nije imao pa je iskoristio ono što mu nudi zemlja roditelja, ispod neba rodne Osinje. Danas ovi grmovi izazivaju impresu a prije toga zemlja iznad koje se izdižu, morala je proći temeljita ispitivanja. A trebalo je pored ispitivanja, ukloniti i često negativna mišljenja sa kojima se ovaj čovjek susretao.
” Na ovom našem području, ljudi se uglavnom bave uzgojom kukuruza, pšenice i drugih žitarica kao i većini mjesta u okolini a saditi ovakvu jednu biljku je neobično. Kada sam se odlučio i posadio šipak, mnogi koji nisu znali o čemu se na prvu radi, su me pitali šta je to. Kada sam im rekao da je šipak, ostali su u čudu pa kako šipak i bilo im je neobično jer je poznato da ove biljke ima svuda uokolo. Mnogi su se čudili i mislili da sam čudan. Čak su se i moji roditelji, iznenadili zašto to pa su čak i pitali šta će mi to? Međutim danas mogu reći da je priča druga i da je potražnja ogromna jer je šipak uspio da se primi i da donosi prinose. Sada me mnogi pitaju gdje sam nabavio sadnice te neki žele iz hobija da sebi posade sadnice šipka ”,rekao je Dobrilović.
Posao koji je krenuo iz ljubav prema jednoj biljci i želja da rad oko šipka donese i zadovoljstvo u penzionerskim danima donio je umjesto hobija, drugačiji efekat. Upavo će ta potreba da se proizvede ukusan džem od šipka, dati i dodatnu obavezu jer jer je sve preraslo u jedno mini industriju. Ali dok ima onih koji cijene to što radi, svako rad oko šipka, ne pada teško.
” Morao sa da nabavim duprilatore za kuvanje i pasirke kako bi se bavio proizvodnjom. Onda su je to i pakirka, vaga i sve ostalo što je neophodno za pravljenje i pakovanje pekmeza. Pošto uglavnom oko toga radim sam, meni sve što proizvedem je dovoljno. Iako mi je supruga kao i djeca govorili da će mi sva ova priča oko šipka, prerasti u ozbiljan biznis te su me u početku malo odvraćali oko toga da se bavim uzgojem šipka, ipak mi ništa ne pada teško. Za sada uspijem proizvesti količine koje uspijevaju pokriti potražnju. Oni koji se opredjele za moj proizvod, malo ostaju i u nevjerici jer misle da ovo nije pravi šipak. Ljudi su navikli da pekmez od šipka kupuju u marketima gdje je uglavnom šipak koji nije prirodni. Ti pekmezi u marketima, uglavnom imaju 12 do 15 odsto procenta šipka u mještavini. Kod mene je stoodstotni šipak bez primjesa i aditiva ”,rekao je Dobrilović.
Svaki plod šipka koji se ovde ubere uglavnom završi kroz proces pasiranja i prerade u teglama kao ukusan džem. Međutim deset odsto onog što ubere, bude iskorišteno i za proizvodnju čaja.
” Ja šipak koji odlazi za potrebe čaja, sušim i meljem te ga pakujem i prodajem kao količinu od 100 grama. I to nije u vidu filter vrećica već kao kutijica. Mogu da kažem, da ja redovno pijem čaj. Uz to, ja volim napraviti i kombinaciju palačinke sa šipkom i čaj od šipka. To je jedna ukusna kombinacija ”,rekao je Dobrilović.
Kako sebi i svojoj porodici želi osigurati zdrav zalogaj to želi i svakom kome nudi svoj džem od šipka. Ono što se proba, grabeći kašikom ukusan zalogaj, ipak ima i svoju cijenu koja je kako kaže i opravdana.
” Kod mene je cijena pekmeza koji dolazi u vidu pakovanja od 859 grama, iznosi 12 KM. U Federaciji BiH, cijene su čak i veće, i kreću se do 15 KM. Ovdje je riječ o kvalitetu i zbog toga je cijena takva jer kupcima nudim zaista čist pekmez. Onaj ko zna šta je kvalitez, zna i da uzima jedan proizvod koji je zaista čist i zbog toga razumije da je cijena tolika. Generalno, sve na kraju kada se sabere i oduzme, meni ovaj posao oko uzgoja šipka i pravljenja pekmeza i čaka, popravlja kućni budžet ali i pomaže da pokrijem troškove koji se stvaraju u procesu proizvodnje pekmeza i čaja. Na ovom području i u ovoj našoj državi, ima uslova za život i imamo potencijal kakav malo ko ima i zato govorim mnogima, da iskoriste ono što nudi zemlja. Ja sam to iskoristio i zadovoljan sam ”,rekao je Dobrilović.
A u onom što nudi selo kako Osinja ali i druge ruralne sredine, neke nove generacije ipak ne vide entuzijazam pa je epilog svega pusta okolina bez glasa mladog čovjek željnog da pomogne i pruži komšijsku podršku. Nedostatak onih koji bi u određenom periodu bili radna snaga, pogađa našeg sagovornika.
” Što se tiče radne snage nje zaista nema. U periodu branja koji je sada završio, ja nisam mogao naći dovoljno ljudi u Derventi. Sada u periodu berbe dolazili su ljudi iz Prnjavora. Zahvalan sam svima koji dođu i pruže ruku pomoći. Iako mi sada daju podršku, malo ko od komšija je spreman da mi uvijek izađe u susret i da možda, u budućnosti preuzme posao oko uzgoja. Ja ću nastaviti da se bavim uzgojem dok god imam zdravlja i snage jer me ovaj posao ispunjava ”,rekao je Dobrilović.
Po pitanju berbe, ova godina ipak ostavila je manje posla za, ionu malu količinu berača i njihove vrijedne ruke. Vrelo sunce i temperature iznad prosjeka nisu bile saveznik ni za šipak na imanju ovog vrijendog čovjeka.
” Sušna je godina napravila jedan minus u prinosima i to se može primjetiti. Ja sam ove godine trebao da uberem oko 650 do 700 kg šipka. Međutim, situacija je bila drugačija. Ja sam ove godine ubrao oko 370 kg. Klimatske promjene jesu prisutne ali je šipak otporan. Planiram da u narednoj sezoni, izbršim đubrenje stabala i tako im podarim malo snage. Hemijska zaštita će ostati u razmatranju ali i o tome će odlučiti vremenski uticaji.”,rekao je Dobrilović.
Iako ne traži mnogo, ipak će šipku podariti malo od iduće sezone hemijske zaštite a dobro će doći i mala količina đubriva. Mada se po pitanju svih drvenastih i žbunastih biljki u ovom periodu jeseni i dalje radi po pitanju šipka je ipak drugačija priča.
” Sada je u ovom periodu kako bi u šali rekao ”primirje” i maže se pekmez na hljeb ili palačinke. Prvi veći posao uslijediće tek u Februaru kada kreće posao oko orezivanja stabala. Nakon toga krenuće i dodavanje đubriva ali i dodavanje jednog vida hemijske zaštite ”,rekao je Dobrilović.
Svaki trenutak proveden na imanju i okruženju koji pruža pogled na beskrajno plavetnilo i okolinu iznad koje se proteže rejon Osinje, Sočanice, Crnče i Cerana, jedan je univerzalan lijek gdje se glava i tijelo čiste od gradske gužve i svakodnevne brzine.
Ostaje mu želja da uzgoj šipka više zaživi na derventskom području. Zato predlaže i formiranje jedne posebne prodavnice gdje bi se ovakvi proizvodi plasirali pa čak a dobro bi došlo i ogranizovanje nekog događaja koji bi dodatno promovisao uzgajivače šipka.
Ma koliko se suočavao sa podjeljenim mišljenjima oko bavljenja ovim poslom, šipak ostaje za sada ono što ispunjava svaki trenutak njegovog života i daje egzistenciju kao i nadu da se dodatno veže za rodno selo i staze djetinjstva na kojima danas raste jedan novi život u vidu biljnog svijeta.
TV K3