“Kod djece koja provode više od sat vremena dnevno ispred malih ekrana, primijećeni su problemi sa snom, pretilošću, agresivnošću i pažnjom”, kazala je Gunes i dodala da pojedini programi negativno utječu na dječije fizičke, psihičke i komunikacijske vještine.
“Crtani filmovi utječu na pažnju i razvoj komunikacijskih vještina. Ali iako to može pozitivno utjecati na djecu, može se postići i kontraefekat”, upozorila je Gunes ističući da pojedina djeca provode i veći dio dana ispred malih ekrana.
“Pojedina djeca satima sama gledaju televiziju. Za djecu je korisnije dati im knjigu da čitaju, pokazati im slike u knjizi i igrati se s njima. Takvim aktivnostima potiče se djetetov razvoj. Ukoliko dijete želi gledati televiziju, to bi trebalo biti porodično gledanje”, rekla je Gunes i dodala da djeca ne ostvaruju komunikaciju dok gledaju televiziju.
Gunes je kazala da su istraživanja pokazala kako pretjerano gledanje televizije kod djece mlađe od tri godine usporava razvijanje govora.
“Djeca u toj dobi ne mogu povezati tok radnje većine crtanih filmova koje gledaju, već se fokusiraju na boje, svjetla i promjenu glasova. Oponašaju ono što vide na ekranima. Dijete može poželjeti imati osobine koje ima junak koji svakoga može pobijediti, princeza, ili vila koja leti. To može biti vrlo štetno za dijete”, pojasnila je Gunes i dodala da djeca između tri i šest godina ne bi trebala gledati televiziju duže od 60 ili 90 minuta, a starija od šest godina ne bi smjela gledati crtane filmove duže od dva sata.
Gunes je dodala kako su tri pravila za roditelje nezaobilazna, da u dječijoj sobi ne bude televizije, da je koliko je to moguće dijete do njegove pete godine držati dalje od televizije, kao i da se djeci koja idu u osnovnu školu ne dozvoli gledanje televizije duže od četiri sata sedmično.
Roditeljima preporučuje da umjesto toga, da s djecom pjevaju, potiču kreativno i konstruktivno razmišljanje, daju im mogućnost donošenja vlastitih odluka kao i da djecu uče kako da kritički razmišljaju.
(Anadolija)