“U azilu na Manjači umiru psi. Ne od starosti. Umiru od zaborava, nebrige i zapuštenosti kojima su ih izložili oni koji vode naš grad.
Pas sa fotografije uginuo je 29. jula. Volonteri su ga 27. jula izvukli iz azila na Manjači, zapuštenog, iscrpljenog, u agoniji. Odnijeli su ga u veterinarsku ambulantu i pokušali spasiti. Nažalost nisu uspjeli.
Ova slika je slika sistema pod kojim se trenutno Banjaluka nalazi! Sistem na čijem je čelu Draško Stanivuković. Sistem u kojem napuštene životinje ne postoje. U kojem briga i empatija ne postoje. Sistem u kojem ne postoji stid, ni odgovornost, ni ljudskost.
Gledati ove slike i ostati ravnodušan znači izgubiti ono što nas čini ljudima. A ti si, Stanivukoviću, kao gradonačelnik, pokazao da ti nije ni stalo. Ovo nije izolovan slučaj. Ovo je rezultat tvoje vlasti.
Zahvaljujući predsjedniku Miloradu Dodiku, pokrenut je proces izgradnje azila. Jer neko je ipak reagovao. Neko je odlučio da ne zatvara oči. Država je preuzela gdje je grad izdao. Predsjedniku Dodiku je stalo do ljudi i do životinja, a i do svakog centimetra Republike Srpske.
Stanivukoviću, ovo više nije samo pitanje političke odgovornosti. Ovo je pitanje ljudskosti koje, gledajući ove slike još jednom, vidimo da nemaš. A čemu da se ljudi nadaju od gradske vlasti dok gledaju slike zapuštenih i uginulih pasa iz azila na Manjači?!
Treba li da neko i od ljudi umre pa da građani vide ono što godinama pričamo – Draško Stanivuković je opasnost za naš grad!”
