“Poslije serije zemljotresa u kampu u kojem se nalazim i okolnim kampovima, poginulo je oko 20, možda čak i više ljudi. Putna komunikacija je skoro pa nemoguća u ovom trenutku. Sam teren je i kada su uslovi najidealniji veoma težak, pa su neki leševi i dalje tu, iako helikopteri već dva dana lete od pet ujutru i čitav dan prevoze tijela do Luklema, grada u blizini”, ispričao je Kremenović za “Nezavisne”.
On se juče već drugi dan nalazio u selu Khumjung, u Sagamarta zoni u sjeveroistočnom Nepalu. Svjedoči da u kampu imaju još vrlo malo vode, a za hranu se snalaze među lokalnim stanovništvom.
“U subotu veče, kada nas je pogodio prvi zemljotres, nastala i najveća šteta. Isto veče u samo nekoliko sati nas je treslo još 26 puta, stvarno strašno! Ljude većinom evakuišu, kako planinare, od kojih se sigurno 80 odsto vratilo nazad ili kreću, tako i lokalce, koji masovno napuštaju lodževe (hotele). Situacija je teška i opasna, ali snalazimo se nekako, imamo nešto vode, sad je pitanje samo do kada će nam potrajati”, kazao je Kremenović.
On je dodao da su se zemljotresi u nedjelju nastavili, pa se oko 15 časova po lokalnom vremenu dogodio jedan veći, koji je izazvao velike odrone i lavine, od kada lokalno stanovništvo više i ne ulazi u kuće već boravi ispred, u šatorima.
“Veliki problem su i lavine, koje su zarobile veći broj ljudi, a koji se trenutno nalaze između baznog kampa i kampa broj jedan i koji nemaju apsolutno nikakvu mogućnost da se vrate. U mom timu jedna djevojka je u izuzetno lošem stanju, ima problema s plućima i moraćemo je nekako izvući, najvjerovatnije će se spustiti na konju, dok dvojica kolega iz Kanade, vodič i ja nastavljamo dalje dokle budemo mogli. Uprkos svemu nemamo namjeru da odustanemo, ali pitanje je dokle ćemo moći doći, jer je većina sela u kojima treba da spavamo porušena. Takođe, most koji je jedini prelaz na drugu stranu i koji vodi nastavku uspona je vjerovatno srušen”, priča ovaj planinar i dodaje da je nepalska vojska dolazila i činila sve što je u njihovoj moći, ali samo u niže krajeve, jer nemaju mogućnost da pristignu na skoro 4.000 metara, gdje se on nalazi, dok policije, ističe, skoro nigdje nema. Njegov brat Igor, koji živi u Banjaluci, kaže da su uz pomoć rođaka iz Srbije uspjeli stupiti u kontakt s kancelarijom UN-a, koja sprema spasilačke timove za evakuaciju Evropljana.
“On ima povratnu kartu rezervisanu za 14. maj, a do tada mora biti gore u baznom kampu ili nastaviti uspon na koji je i krenuo, osim u slučaju da se situacija pogorša pa da dođe do te evakuacije. Ja se, ipak, nadam da će, uprkos svemu, uspjeti u tome što je naumio i doći na 5.500 metara, jak je i uporan, znam da to može, uvijek će imati moju podršku”, govori Igor.
Miroslav Trivić, sekretar “Summita”, rekao je da Marko ima podršku svih članova kluba, šta god da odluči u narednim danima.
“Siguran sam da on neće odustati od uspona, jedino ako ne bude fizički izvodljivo penjanje do baznog kampa, to je već nešto na šta ne može uticati. Do trenutka kada je postavio fotografije na Facebooku svi smo bili strašno zabrinuti. I sada smo, ali bar znamo da je živ i zdrav”, dodao je on.
Inače, Marko Kremenović je “Nezavisnim” poslao video s lica mjesta.
Alpinista Petar Pećanac
Prema nezvaničnim informacijama, Petar Pećanac, banjalučki alpinista i osvajač “krova svijeta”, takođe se nalazi na Nepalu, gdje je otišao s jednim ženskim alpinističkim timom iz Srbije.
Majka gleda spiskove mrtvih
Markov brat Igor kaže da su on i njihovi roditelji u šoku, a da telefoni ne prestaju da im zvone.
“Komunikacija je užasno loša, povremeno on uhvati internet pa se čujemo i znamo da je dobro, ali uprkos tome mama ga svaki dan traži po spiskovima mrtvih. Njoj je, ipak, najgore”, govori on.
Nezavisne