U bratunačkom selu Kravica služen je parastos za sve poginule u velikom srpskom stradanju na Božić 1993. godine.
U crkvi Svetih apostola Petra i Pavla u Kravici služen je parastos za 158 nastradalih Srba iz ovog mjesta i susjednih zaselaka u Odbrambeno-otadžbinskom ratu, od kojih su 49 ubile muslimanske snage iz Srebrenice 7. januara 1993. godine.
Obilježavanju stradanja Srba na ovom području prisustvovao je predsjednik Vlade Republike Srpske Radovan Višković.
Višković je rekao da ga ne iznenađuje odnos Tužilaštva BiH prema zločinima nad Srbima, pa tako ni činjenica da za zločine u bratunačkom selu Kravica, i 30 godina poslije, niko nije procesuiran.
– Kada se vratite 30 godina unazad, ispade da su Srbi sami sebi radili zločine, a ne neko drugi – rekao je on.
Premijer je poručio da institucije Republike Srpske nikada neće odustati od prikupljanja i prezentovanja dokaza o zločinima nad Srbima.
Etničko čišćenje u srednjem Podrinju počelo je u aprilu 1992. godine uništavanjem svega što je srpsko.
Muslimanske snage iz Srebrenice su pod komandom Nasera Orića, uz pomoć jedinica sa bratunačkog, vlaseničkog i zvorničkog područja, nastavile progon, ubistva i uništavanje srpskog stanovništva i imovine tokom cijele 1992. i početkom 1993. godine.
Nakon brojnih zločina počinjenih u srpskim selima oko Srebrenice i Bratunca u prvoj godini građanskog rata u BiH, Orićevi džihadisti su krvavi pir nastavili i 1993. godine kada su na pravoslavni Božić upali u Kravicu, gdje su ubili 49, a ranili 80 srpskih civila i vojnika.
Sedam ih je nestalo i pet ih još nije pronađeno ni nakon 30 godina. Među nestalima tog dana su i dvije žene.
Na Božić je selo opljačkano i zapaljeno je 688 srpskih kuća na širem području Kravice. Uništeno je oko 2.000 pomoćnih i 27 društvenih objekata.
Oko 1.000 stanovnika ostalo je bez domova u jednom danu i kroz smetove se probilo prema Drini izbjegavši sigurnu smrt prelaskom u Srbiju.
Bez jednog ili oba roditelja ostalo je 101 dijete.
Od početka rata pa sve do polovine 1995. godine muslimanske snage iz Srebrenice stalno su upadale u srpska sela oko ovog mjesta, Bratunca, Milića, Skelana i Zvornika, ubijajući sve što stignu, pljačkajući i paleći srpsku imovinu.
Zarobljene su mučili, masakrirali, odsijecali im glave i pokazivali ih u Srebrenici, a zabilježen je i slučaj da su Nenada Rankića pekli na ražnju.
Ta praksa nije prekinuta ni nakon što je Srebrenica proglašena zaštićenom zonom UN u aprilu 1993. godine.
Izvor: RTRS