“Sve što sam čuo od raznih pojedinaca koji sebi uzimaju pravo da štite interese boraca ili ugroženih ljudi i što sam čuo od nekih poslanika u raspravi u Narodnoj skupštini Srpske – slušao sam i u Hagu od tužioca: ‘Da smo profiteri, da smo živjeli u udobnim kućama, jeli jagnjetinu, bavili se crnom trgovinom i slično… To nije časno ni korektno”, ističe Krajišnik u intervjuu Srni.
On smatra da takvi stavovi “ne dolaze samo od poslanika, već da su u tome učestvovali i sporedni faktori, a što je najgore pravi se raskol između vojne i civilne strukture, koje su zajedno stvarale Republiku Srpsku”.
Komentarišući protivljenje nekih poslanika i društvenih grupa da prvi saziv Skupštine Srpske bude materijalno nagrađen, Krajišnik napominje da su, osim poslanika, Srpsku stvarali i borci i novinari i ljudi u bolnicima, profesori i cijela armija ljudi…
Krajišnik kaže da je “tužan što je SDS danas protiv svojih osnivača, koji su stvarali Republiku Srpsku i SDS”.
“Prihvatam da nije ista situacija kao 1991, ‘92. ili ‘96, gdje smo imali patriotsku obavezu da rješavamo stvari, ali, ipak, teško je naći opravdanje za činjenicu da je SDS značajno promijenio kurs i nisam srećan što je to tako”, navodi on.
Njegova poruka rukovodstvu SDS-a jeste da pozove ljude koji su nezadovoljni i koji su počeli da formiraju novu stranku – Izvorni SDS i porazgovaraju sa njima da se taj raskol prevaziđe.
On je upozorio da je “savez sa Bakirom Izetbegovićem, u osnovi, pod znakom pitanja”. “Čim se Bakir Izetbegović hvali nečim – odmah je to poziv za alarm. Јa sam cijenio njegovog oca, ali Bakir sve radi da i posljednjeg Srbina okrene protiv muslimana”, smatra Krajišnik.
On ocjenjuje da treba napraviti zajednički nastup srpskih stranaka na oba nivoa, na entitetskom i na nivou BiH. “Nemamo pravo da radimo na ‘dva kolosijeka’, prije svega, zbog ekonomskih problema”, ističe Krajišnik.
Krajišnik smatra da Republika Srpska ima pravo na referendum i podsjeća da je to bilo dogovarano još 1993. godine tokom razgovora o Oven-Stoltenbergovom plana.
“Izašla je knjiga ‘Јači od sile i sudbine’ i u prilogu je zajednička deklaracija potpisana u septembru 1993. godine. Nju smo potpisali Alija Izetbegović i ja, te Lord Oven i Torvald Stoltenberg”, ističe Krajišnik.
U toj deklaraciji jasno je navedeno da srpska strana ima pravo da raspiše referendum poslije pet godina funkcionisanja BiH i da odluči o svojoj sudbini. Tadašnje muslimansko rukovodstvo potpisalo je takvu deklaraciju i sa Hrvatima.
Ipak, smatra on, “raspisivanje referenduma o pravosuđu nije bilo potrebno, jer je jasno šta aspolutna većina građana Srpske misli o Sudu i Tužilaštvu BiH”.
“Ljudi misle da te institucije zavađaju narode, a ne mire. Bolje je bilo da se tražilo da se odredi rok do koga bi ovaj sud trebalo da postoji. Mora Sud BiH da okonča svoj rad. Onako kako je Međunarodni krivični sud za Јugoslaviju završio svoj vijek trajanja”, smatra Krajišnik.
On je ocijenio da bi trebalo jednog dana da se građani Republike Srpske izjasne da li žele ovakvu BiH ili ne. “To nije nikakav jeres – zašto bi ostali narodi imali pravo na referendum, a mi ne? Ne mora to biti obligatoran referendum, ja smatram da u BiH ništa ne smije biti doneseno nametanjem volje”, navodi Krajišnik.
Nekadašnji prvi čovjek Narodne skupštine Srpske smatra da neki bošnjački političari, u velikoj želji da ostvare nešto i sačuvaju BiH, u stvari, duboko rade protiv nje.
“Ne možete održati neku državu ako imate tri naroda, od kojih je jedan brani, a dva su nezavodoljna. Prenošenje nadležnosti na zajednički nivo je pogubno za BiH, koja je sada među najskupljim zemljama na svijetu i sasvim je nefunkcionalna”, ocjenjuje Krajišnik u intervjuu Srni.
Komentarišući godine provedenu u zatvoru, kao i procjene mnogih domaćih i stranih pravnika da se radilo o političkom procesu, Krajišnik kaže da bi i danas, kao prvi čovjek Skupštine, donosio iste odluke, ali “ne što je htio, nego što je morao i što je i tada /i sada/ mislio da su ispravne”.
“Ne bih mogao da ne prođem isti put. Imao sam priliku da u Hagu po nekoliko puta pregledam sve odluke koje sam donio i nema one za koju bih rekao: ‘Tu smo se pravarili'”, navodi Krajišnik.