Selo Studena, Opština Kozarska Dubica, u prelijepom zelenom predjelu u udolini istoimene rječice krije jednu zanimljivu priču o staroj vrbi od preko 350 godina, u koju može stati cijelo selo, jer selo je nekad brojilo šest stanovnika preko 80 godina.
Po pričanju starih stanovnika kojih danas nema za vrijeme 2. svjetskog rata krijući se od fašista spas su nalazili u staroj vrbi koju je zub vremena izdubio pa je šuplja iznutra kako kaže naš sagovornik Milan.
Vidjeli su ih kroz mali otvor na drvetu, a oni se na svu sreću nisu dosjetili da zavire u vrbu. Tako su ostajali živi, priča ovaj sagovornik.
O vrbi govori kao o zaštitnici, jer je upravo stablo u Drugom svjetskom ratu seosku porodicu čuvalo od pokolja. Smiju se dok se okupljaju oko vrbe, nekad se šest Studeničana bez problema smjestilo u šupljinu debla.
Tajnu o skloništu nisu nikome otkrili sve do kraja rata, ali zahvalnost je ostala, pa vrbu i danas čuvaju, maze i paze. Ipak, puno se toga i promijenilo.
Danas je u selu ostalo samo 3 stanovnika. Prosjek godina je viši od 90.
Mladi su otišli i tek rijetko navrate da obiđu svoje rođake, koji zavise od njihove pomoći.
Tek po koji mještanin preživljava od uzgoja ovaca.
Situacija je teška, ali smjeh uvijek pomaže.
Često se šale na račun vrbe.
Naime, ptice su u krošnju donijele dren, koji je tu i nikao. Mještani su odmah preoblikovali izreku „Kad na vrbi rodi grožđe” u „Kad na vrbi rodi dren”.
TV K3