Bosna i Hercegovina postala je država u kojoj je važnije stati u odbranu političara nego se boriti kako bi svojoj porodici obezbijedili svakodnevne potrebe, počevši od kore hljeba i čaše mlijeka.
Tekuća, ali i prethodne godine donijele su brojne izazove većini bh. građana, od toga da je zbog stalnih poskupljenja upitno i kako sutra platiti režije, do toga da veliki broj ljudi zauvijek odlučuje da napusti državu jer nema perspektivu.
Ipak, ne treba griješiti pa reći da se ljudi ne žale… Toga ima, ali sudeći po praksi u BiH – bolje da nema, jer ako bi se neko i požalio na probleme, isti taj teško da bi odlučio da svoje nezadovoljstvo iskaže javno. A takvih u BiH ima na hiljade…
S druge strane, većini njih nije teško da se obuče i izađe na ulicu kada ih tamo pozovu politički lideri, koji su ih ubijedili da BiH bez njih praktično i ne postoji, te da čim se neko od političara nađe u problemu to znači da su ugroženi i svi građani.
Analizirajući ovaj fenomen, sociolog Mirjana Čeko kaže da ovo otkriva duboke društvene podjele i kompleksne psihološke aspekte građana, te jasno demonstrira moć političke elite u BiH.
“Građani se i dalje ne odlučuju na to da se bune na poskupljenja svih materijalnih dobara i usluga, čak i kad ta poskupljenja znače ozbiljan udarac na njihovu ekonomsku dobrobit. Umjesto toga, često bespogovorno brane političke interese ili partiju, uglavnom pod izlikom patriotizma ili nacionalnog identiteta”, ističe Čeko.
Ona za “Nezavisne novine” navodi da u takvoj situaciji građani zanemaruju lične potrebe te se suočavaju sa nizom faktora koji ih ograničavaju u njihovoj sposobnosti da se aktivno suprotstave narastajućoj ekonomskoj krizi.
“U tom smislu politizacija društva ide do te mjere da se svaki aspekt života tumači kroz prizmu političkog spektra. Politička polarizacija razdvaja građane na etničkim i ideološkim osnovama, kod građana je prisutan strah od osvete i represije od strane političke elite, te uticaj medija pod političkim patronatom dodatno otežava situaciju”, smatra Čeko.
Sve navedeno, dodaje struka, stvara okruženje u kojem su građani nemoćni, a po nekima i nesposobni za izražavanje svojih ekonomskih briga.
Da bi se razbio ovaj paradoks i podstakla veća socijalna mobilizacija, sociolozi naglašavaju da je neophodno raditi na prevazilaženju političkih podjela i podizanju svijesti među građanima o stvarnim izazovima.
Ali, ono što vide kao ključno jeste da se narod mora direktno suočiti sa političkom stvarnošću i stvarnim interesima koji se kriju iza poziva “za odbranu otadžbine/domovine”.
“Tek tada će se moći osvježiti demokratsko učešće i motivisati građani da se bore za svoje ekonomske interese sa istom strašću kao što brane političke ili nacionalne ideale”, kategorična je Čeko.
Novinar Goran Dakić po ovom pitanju više je nego jasan…
“Oni koji su na vlasti uspjeli su da urade ono što su željeli: ubijedili su narod da problem nije kila hljeba koja košta sedam maraka, nego da su problem Bošnjaci, Hrvati, Vatikan, CIA, špijuni Njenog kraljevskog veličanstva. Strah od rata je veći nego strah od gladi i to naši poglavari očigledno odlično znaju”, kaže Dakić.
On dodaje da je u svemu tragično to što se “oni koji k'o fol ratuju svakog dana isuviše lako dogovaraju kad treba nekom svom dati tender, kad treba jamiti novi milion ili nekome namaknuti direktorsku fotelju”.
Dakić i bez puno okolišanja odgovara na to do kada će situacija biti ovakva: “Tako će biti sve dok narod želi da bude neuk, nepismen, neobrazovan i uplašen”.
Izvor: Nezavisne novine