Epidemija koronavirusa proteklih dana je doživjela veliki skok – od smrtonosnog virusa zaraženo je oko 65.000 ljudi širom svijeta, a preminulo je 1.383. Naučnici predviđaju tri moguća ishoda ove globalne opasnosti.
Prema istraživanju Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), svaka osoba koja se zarazi novim sojem korona virusa prenosi ga na 1,4 do 2,5 drugih ljudi. Jedan od modela prenošenja zaraznih bolesti sugeriše da bi čak 300.000 ljudi moglo da bude zaraženo do 24. februara.
Četiri poznata korovavirusa koja trenutno postoje su endemska, što znači da su trajno prisutna u globalnoj populaciji. Svi izazivaju prehlade, a u rijetkim komplikacijama i upalu pluća i smrt.
Sa konstantnim širenjem sa čovjeka na čovjeka, mnogi stručnjaci procjenjuju da je epidemija već dostigla početak blage pandemije. Kriza će nastaviti da uzima maha dok, kao i sve prethodne, ne prođe, ali da li će se novi virus priključiti klubu endemskih virusa ili će čovječanstvo naći način da ga trajno pobijedi i dalje je pod znakom pitanja.
Prvi scenario: Virus nikada neće nestati
Kako epidemija sve više uzima maha, mnogi stručnjaci se slažu da virus nikada neće biti zaustavljen. Trenutno je najvjerovatnija opcija da će novi koronavirus postati još jedan u nizu virusa koji iz godine u godinu cirkulišu među ljudima poput gripa ili prehlade uzrokovane drugim koronavirusima.
Zbog velikog broja slučajeva prenosa bez simptoma, nova i samoodrživa žarišta u velikom gradovima gotovo su neizbježna, piše Biznis Insajder.
Sljedeće pitanje je kako će izgledati život ako se ovaj scenario ostvari?
Virusi koji se prenose među ljudima uglavnom ne vole vlagu i visoke temperature, zbog čega su daleko manje u opticaju tokom ljetnjih mjeseci. Ako se novi korovavirus bude ponašao na sličan način, onda će posustati već sa prvim nedjeljama ljeta na sjevernoj polulopti.
Ali to ne znači da će potpuno nestati. On bi mogao da prođe fazu pandemije da bi konačno postao respiratorna bolest, koja će iz sezone u sezonu uzrokovati upale pluća. Šta će uzrokovati novi korona virus ako postane pandemski i nakon toga sezonski, za sada je velika nepoznanica.
Jedan od najvažnijih činilaca biće i brzina kojom će virus mutirati. Očekuje se da će on mutirati tako da se brže razmnožava, što sa druge strane znači da će biti manje smrtonosan, jer mrtvi i bolesni ljudi nisu najbolji prenosioci virusa.
Za očekivati je da će posljedice kasnijih talasa širenja koronavirusa biti manje od prvog udara, zato što će u kasnijim širenjima veliki broj ljudi već imati razvijen imunitet.
Postoji i još jedna, optimističnija, ali manje verovatna verzija ovog scenarija. Po njoj će se novi virus pridružiti grupi ranije poznatih korona virusa koji redovno cirkulišu tokom hladnijih sezona i uzrokuju obične prehlade.
Ova četiri koronavirusa odgovorna su za oko 25 odsto godišnjih prehlada koje obično brzo prođu i izuzetno rijetko dovode do komplikacija.
Drugi scenario: Strogim mjerama u oblasti javnog zdravlja iskorjenjujemo virus
Nova epidemija slična je epidemiji SARS iz 2003. godine – u oba slučaja u pitanju su korona virusi, dijele oko 80 odsto svog genetskog materijala i prešla su sa slijepih miševa na ljude na kineskim pijacama. To znači da bi i ishod epidemija mogao da bude sličan.
SARS je od novembra 2002. do jula 2003. godine usmrtio skoro 800 i zarazio oko 8.000 ljudi, ali je do 2004. godine nestao. Stručnjaci za javno zdravlje naporno su radili na pronalaženju i izolaciji ljudi sa virusom kako bi ga potisnuli.
Širenje SARS na kraju je ograničeno karantinima, ogračenjem putovanja, kampanjama javnog informisanja i provjerama na aerodromima. Dakle, istim mjerama koje sada sprovode Kina i druge zemlje.
Ako ti napori dovedu do toga da se broj oboljelih spusti ispod određenog praga, epidemija će biti obuzdana.
Međutim, SARS je bio daleko manje zarazan od novog koronavirusa. Uglavnom se širio u zdravstvenim ustanovama i ljudi nisu bili zarazni prije ispoljavanja simptoma.
Takođe, mnogi optužiju Kinu da je zakasnila u svom odgovoru na novu opasnost. Na primjer, državni mediji početkom godine nisu posvećivali ni približno dovoljno prostora i važnosti infekcijama virusom. Vlasti su optužene i da su u početku umanjivale razmjere opasnosti koju predstavlja koronavirus, čak i da su prve slučajeve pokušavale da prikriju.
Treći scenario: Naučnici pronalaze vakcinu
Ono u čemu se svi stručnjaci slažu je da je vakcina neophodna ukoliko svijet želi da zada završni udarac koronavirusu.
Mnoge akcije koje stručnjaci za javno zdravlje preduzimaju zapravo su pokušaji da se virus kontroliše dok vakcina ne bude napravljena.
Pet vodećih farmaceutskih kompanija najavile su istraživanja za razvoj lijeka protiv novog koronavirusa. Neki razvijaju vakcije od nule uz pomoć genetskog koda virusa, dok drugi testiraju efikasnost postojećih lijekova.
Iako sve kompanije rade na razvoju lijeka što je brže moguće, dolaženje do vakcije uvijek je bio težak višegodišnji posao.
Blic