U opštini Konjic, tokom posljednjeg rata, muslimanske i hrvatske jedinice učinile su nezapamćen zločin nad Srbima, pa danas u tom području, od 7.000 predratnih, živi tek oko 200 Srba.
U logorima “Musala” i “Čelebići” muškarce su mučili, držali u hermetiči zatvorenim šahtovima, tupim predmetima im probijali glave, potom ih obljepljivali selotejp trakom kroz koju je curio mozak, prisjećaju se Konjičani strašnih prizora iz 1992. godine.
Logoraši pozdravljaju hapšenje 13 nekadašnjih pripadnika struktura muslimanske vojske, Teritorijalne odbrane i Ministarstva unutrašnjih poslova /MUP/ u Konjicu, osumnjičenih za zločine nad više desetina žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima, ali ne vjeruju da će dobiti zasluženu kaznu.
Preživjeli Srbi poručuju da ima još zločinaca koji mirno ne spavaju i da za uhapšene očekuju rigorozne kazne zbog, kako ističu, genocida u Konjicu.
Preživjeli Srbi poručuju da ima još zločinaca koji mirno ne spavaju i da za uhapšene očekuju rigorozne kazne zbog, kako ističu, genocida u Konjicu.
Logoraš Momir Mrkajić iz Bradine, koji je godinu dana proveo u logorima “Čelebići” i “Musala” pokušao je sa grupom momaka da se spasi iz Bradine.
“Zarobljeni smo u Ljutoj, kod Kalinovika, i dovedeni u zloglasnu `Devetku` u logoru `Čelebići`, koja je bila mučilište za Srbe – ubijali su, klali, tukli… Tri mjeseca niko do nas nije došao u bunkeru koji je bio pod zemljom… Smršao sam 35 kilograma”, priča Mrkajić.
Spasio ih je Međunarodni Crveni krst. Registrovani su, ali su i poslije toga dobijali teške batine i bili maltretirani.
Najstrašnije scene koje mu ni nakon 25 godina ne daju mira su one sa logorašem Željkom Miloševićem, kojeg su zlikovci po noći izveli iz “Devetke” i iživljavali se nad njim.
Najstrašnije scene koje mu ni nakon 25 godina ne daju mira su one sa logorašem Željkom Miloševićem, kojeg su zlikovci po noći izveli iz “Devetke” i iživljavali se nad njim.
“Kada su nas ujutro izveli da ga vidimo glava mu je bila oblijepljena selotejpom, a svuda je curio mozak. Ubijen je tupim predmetom. Nema čime nas nisu tukli – lopatama, krampama, bejzbol palicama, a jedan `patuljak` je imao neki feder na vrhu sa kuglom i time su nas udarali”, ističe Mrkajić.
To im nije bilo dovoljno, pa su ih držali i u hermetički zatvorenim šahtovima, po 16 zatvorenika, dok ne počnu da se guše.
“Te zločine su činile naše komšije, išli smo zajedno u školu, na posao, a oni su nakon svega dolazili po noći u logore i mučili nas da se ne vidi ko je.
“Te zločine su činile naše komšije, išli smo zajedno u školu, na posao, a oni su nakon svega dolazili po noći u logore i mučili nas da se ne vidi ko je.
Ismet Abibović zvani Broćeta, komandant logora `Musala`, branio nas je, ali je išao u okolna sela i tamo je radio zla, zatim Šefko Nikšić iz Zukića – sve su to naši susjedi”, govori Mrkajić.
Milivoje Lozo iz Donjeg Sela proveo je u “Musali” pola godine. “Udarali su čime stignu. Dovodili su pijane ljude iz grada po noći i cijelu noć su nas tukli. Kada se ujutro pogledamo ne možemo da prepoznamo jedni druge. Prvih 15 dana nisu nas nigdje puštali, vršili smo nužde u kese…”, priča on.
Slavku Ninkoviću iz Donjeg Sela ubijeno je 15 članova porodice – oca su mu ubili, brat i majka bili su u logoru, a kompletno selo otjerano je “Čelebiće”.
“Oca niko nije sahranio deset dana, strica i strinu zaklali su u Vrdolju i za njih ni nakon 25 godina ništa ne znamo, rođake su mi pobili kada je pala granata u sportskoj dvorani `Musala` koja je ispaljena sa muslimanskih položaja”, kaže Ninković.
“Priča se samo o Srebrenici. Veći zločin bio je u Konjicu, tamošnja sela su uništena, Srba tamo više nema. Djecu su ubijali kod ovaca…”, ističe Ninković.
Predsjednik Udruženja Konjičana Republike Srpske Zoran Pologoš poručuje da će sa velikom pažnjom pratiti tok suđenja uhapšenim, ističući da se radi na formiranju stručnog pravnog tima koji će pomoći svim svjedocima i obezbijediti im pravnu, finansijsku i svaku drugu pomoć.
On podsjeća da je u Konjicu prije rata živjelo oko 7.000 Srba, a da ih je danas svega 200.
“Srbi iz Konjica su preživjeli strahovite zločine. U gradiću je ubijeno 200 Srba, u logorima `Musala` i `Čelebići` ubijeno je 36 Srba. Klasično etničko čišćenje je napravljeno, pogotovo u selu Bradina, gdje je tokom rata ubijeno 88 Srba.
Samo za dva dana, 25. i 26. maja 1992. godine, 48 ljudi ubijeno je u selu Blace i Donjem Selu”, napominje Pologoš i dodaje da za te zločine niko nije odgovarao.
“Srbi iz Konjica su preživjeli strahovite zločine. U gradiću je ubijeno 200 Srba, u logorima `Musala` i `Čelebići` ubijeno je 36 Srba. Klasično etničko čišćenje je napravljeno, pogotovo u selu Bradina, gdje je tokom rata ubijeno 88 Srba.
Samo za dva dana, 25. i 26. maja 1992. godine, 48 ljudi ubijeno je u selu Blace i Donjem Selu”, napominje Pologoš i dodaje da za te zločine niko nije odgovarao.
On naglašava da su zločine nad Srbima podjednako činili i muslimani i Hrvati, a da je najviše odgovoran vrh muslimanske vojske, civilna vlast i krizni štab u Konjicu.
“Svi problemi Srba počeli su polovinom aprila, dolaskom splitskog puka, koji je, zajedno sa muslimanskim ekstremistima, počeo progon Srba”, napominje Pologoš.
Policijska uprava Trebinje podnijela je 53 izvještaja Tužilaštvu BiH u vezi sa događajima u Konjicu.
Pripadnici Agencije za istrage i zaštitu /Sipa/ BiH uhapsili su 13 nekadašnjih pripadnika struktura takozvane Armije BiH, Teritorijalne odbrane i MUP-a u Konjicu osumnjičenih za zločine nad više desetina žrtava srpske nacionalnosti u Bradini, Konjicu i drugim mjestima.
Iz Tužilaštva BiH je saopšteno da je riječ o osumnjičenima za zločine počinjene u proljeće i ljeto 1992. godine na području Konjica i okoline koji su rezultirali uklanjanjem i prisilnim preseljenjem gotovo cjelokupne populacije stanovništva srpske nacionalnosti sa tog područja.
Izvor: SRNA