Bila evropska prijestonica kulture 2024. godine ili ne, Banjaluka je u četvrtak uveče ispred Kulturnog centra Banski dvor, spojivši svjetski poznata imena Stefana Milenkovića i Slobodana Trkulju, dokazala da kultura stanuje u njoj.
Da li svjetska, evropska, državna, republička ili krajiška, ovaj grad će uvijek biti prijestonica kulture bude li postavljao kulturu iznad dnevne politike, čaršijskih prepucavanja, sitnih ili krupnih interesa. Koliko možemo biti duhovno krupni, uvjerio nas je pomenuti koncert, koji je, po više aspekata, bio istorijski.
Istorijski je jer je upriličen u čast obnavljanja Kulturnog centra Banski dvor, čija je spoljašnjost u godinama iza nas prijetila da postane ruina. Istorijski je jer je održan povodom predaje aplikacije Banjaluke za evropsku prijestonicu kulture, a to do sada nije pokušao niti jedan grad iz BiH, te na koncu, istorijski je jer su prvi put zajedno nastupila proslavljena imena Stefan Milenković i Slobodan Trkulja.
Na spiralno montiranoj i vizuelno izuzetno lijepoj bini, uz pomoć kolega iz Jajca i Bihaća, a pod dirigentskom palicom Aleksandra Kojića, koncert su otvorili članovi Banjalučke filharmonije “Grlicom” iz čuvenog baleta “Ohridska legenda” Stefana Hristića. Istinski aplauzi i ovacije iz više hiljada grla, po procjeni Gradske uprave čak 10.000, uslijedile su nakon izlaska na scenu nekadašnjeg vunderkinda sa gudalom, a današnjeg svjetski čuvenog violiniste Stefana Milenkovića. On je uz pratnju Banjalučke filharmonije odsvirao nekoliko kompozicija, da bi ubrzo uslijedila i melodija “Bioskop Paradizo” Enia Morikonea. Prilikom izvedbe ove kompozicije iz istoimenog filma o poznatom reditelju, koji se po smrti svog prvog filmskog mentora sjećanjima vraća na rodnu Siciliju i shvata kako mu je umjetnost presudno uticala na život, Stefanu Milenkoviću, sa saksofonom u rukama, na sceni se pridužio Slobodan Trkulja. Melodija nostalgije i melodija ponovnog ponavljanja prošlosti, kako su Morikoneovu kompoziciju muzički kritičari svojevremeno opisivali, ovaj put imala je zaista poseban prizvuk. Budu li Milenković i Trkulja nastavili saradnju, ovaj trenutak mogao bi biti trajno zabilježen u istoriji muzike. No, dosta o istorijskom i o predviđanju istorijskog. Kakvi su utisci o ovoj dvočasovnoj muzičkoj poslastici, kazali su nam i direktni akteri.
“Milenković i ja naoko možda nismo isti. Sviramo muziku različitih žanrova, međutim i on i ja smo umetnici širokog shvatanja muzike i od onog momenta kada smo se upoznali, što je bilo pre dva dana, ja imam utisak da sam sreo svog starog dobrog prijatelja s kojim se znam čitav život. Vidim svu tu njegovu snagu i moć sviranja i znam na koji način i u kojim poljima smo isti, a u kojim stvarima smo različiti”, rekao je Trkulja. Ovaj muzičar je, pored saksofona, u toku koncerta pokazao svoje umijeće na kavalu i gajdama, ali i kao vokalni solista.
“Slobodan Trkulja je specifičnim etno stilom sa primjesama džeza u svojim kompozicijama donio svoj lični pečat ovom koncertu i pokazao u punom smislu da se suprotnosti privlače, kakav je i bio naziv koncerta i ideja organizatora. Nastupili smo zajedno sa vrhunskim umjetnicima koji imaju karijere svjetskih razmjera i koji su nas svojim prisustvom i svojim iskrenim i nesebičnim dijeljenjem umijeća i emocija zaista počastili”, kazao je Ivan Otašević, violinista i direktor Banjalučke filharmonije, čiji je sastav u čast kandidature Banjaluke za evropsku prijestonicu kulture 2024. godine bio postavljen u formaciju 20 + 24.
Otašević nije štedio riječi hvale ni za muziciranje Stefana Milenkovića.
“Uz Simfonijski orkestar Banjalučke filharmonije, svjetski poznati violinista izvodio je najpoznatije bravure iz violinskog repertoara poput ‘Karmen Fantazije’ i ‘Ciganskih melodija’ Sarasatea na svojoj dragocjenoj violini italijanskoga graditelja violina Guadaninija. Sama činjenica da se taj instrument milionske vrijednosti čuje u Banjaluci te da na njemu briljira Stefan Milenković je kuriozitet i predstavlja Republiku Srpsku kao mjesto gdje se umjetnost cijeni”, riječi su Ivana Otaševića.
Sam Stefan Milenković, koji je prvi put u Banjaluci nastupio osamdesetih godina prošlog vijeka kao dijete i koji je danas oženjen Banjalučankom, otkrio nam je sve čari susreta s ovim gradom.
“Mislim da je ceo ovaj projekat veoma prirodan za jedan grad, ali i za Slobodana i mene, koji smo se u Banjaluci, evo, prvi put sreli i sarađivali. Naši stilovi su sa jedne strane kontrasti, a sa druge strane veoma su kompatibilni. Raduje me da se to osetilo baš ovde. Moja žena, najlepša žena na svetu, je iz Banjaluke i pored toga što mi je ovaj koncert bio posebno zadovoljstvo, ovo mi je bila prilika i da se vidim s njenom majkom i pojedem pokoji ćevap”, istakao je Milenković.
Izvor: Nezavisne novine