Ljubomir Obradović nekadašnji general Vojska Republike Srpske, preminuo je 15. oktobra u Beogradu nakon duge i teške. U pomen na istaknutog oficira koji je obavljao mnoge dužnosti među kojima se posebno pamti komandovanje 27. motorizovanom brigadom, u Derventi je održana komomoracija gdje su su prisutni prisjetili Obradovićevog lika i djela. Odmah nakon obavljena je i sahrana u Derventi gdje su se od Obradovića oprostili porodica i prijatelji.
Ljubomir Obradović, rođen je u 30. januara 1950. godine, u Višegradu a kroz svoj oficirski poziv koji se posebno iskazao u teškim danima Odbrambeno-otadžbinskog rata, ostao je upamćen. Smrt koja je došla nakon teške bolesti 15.oktobra 2025.godine ostavila je porodicu, prijatelje i nekadašnje njegove saborce bez osobe koju je uz herojstvo, krasila pravednosti i dobri osjećaji.
Po najboljim vrlinama što se uvijek i tražilo od jednog oficira pamtiće ga najviše porodica i to je pomenuto na komemoraciji. Njegova unuka Danica Nožica kaže da je djed za nju bio ponos.
” On nije bio samo moj djed već i prijatelj. On je uvijek imao vremena za mene i podržavao me i jako volio. Nikada me nije zvao punim imenom već sam ja za njega bila njegova ”zvijezda”. Djede, hvala ti za sve što si učinila za mene i mog brata Mihajla ”,rekla je njegova unuka na komemorativnom skupu.
Od 1972 pa do 2002.godine Obradović je obavljao brojne dužnosti u JNA i VRS. Svakako po čemu će biti upamćen među dervenćanima i šire je ratna uloga u 27. motorizovanoj brigadi gdje će obavljati komandnu funkciju u više navrata.
A ova funkcija kao i druge od njega su gradile osobu koja zaslužuje uvažavanje i to je bilo i u ratu i u miru. ratu i u miru. Dio te komande bio je i nekadašnji komandant Stanko Baltić za čijeg komandovanja je Obradović bio načelnik štaba unutar brigade.
” U najtežim ratnim danima te 1992.godine tada smo se sreli kada je trebalo donositi velike i bitne odluke u cilju vođenja borbenih dejstava za oslobođenje okupitanih teritorija. Ja sam tada kao slušao naređenja tada svog načelnika štaba koji je bio dobar pješadijski oficir. U periodu od 7.jula do 7 oktobra kada je trajalo oslobađanje Broda i do kraja 1992.godine do kada sam ostao na dužnosti ni jednog trenutka između nas nije došlo ni do jednog nesporazuma. To je bila jedna njegova velika vrlina. ”,rekao je Baltić.
Vojnu akademiju Kopnene vojske – smjer pješadija Obradović je završio 1972. godine u Beogradu sa dobrim uspjehom i Sarajevu. Komandno-štabnu školu taktike Kopnene vojske završio je u Beogradu 1988. godine vrlodobrim uspjehom.
Školu nacionalne odbrane završio je u Beogradu 1997. godine sa odličnim uspjehom. Štabni kurs za dužnosti načelnika štabova završio je 1989. godine u Beogradu u Centru visokih vojnih škola.
Sa puno riječi hvale Obradovića i danas pamti njegov prijatelj Nedeljko Špirić koji je zajedno sa generalom sticao znanja na Vojnoj akademiji.
” Ljubo je imao pravi profil oficira. Bio je pravi znalac i uvijek spreman da pomogne. On je ostavio jedna takav trag koji ne može da se izbriše. Njega niko nije mogao da ne poštuje i da ga mrzi. On je bio gospodin sa mnogo pravde u sebi. On je imao sve elemente istine. On je baratao sa mnogo podataka i mnogo djela. Proći će mnogo vremena kada će početi da se njeguju i cijene njegova djela i sve ono što je uradio. On je znao da okupio ljude kada je to bilo najteže a to se posebno pokazalo u teškim ratnim trenucima ”,rekao je Špirić.
Foto: Obradović za vrijeme Odbrambeno-otadžbinskog rata
Na komemoraciji od Obradovića su se oprostili brojni građani i prijatelji upistivanjem u knjigu žalosti. Inače Obradović je obavljao i dužnost načelnika Uprave za operativno-nastavne poslove Glavnog štaba Vojske Republike Srpske a višegodišnja karijera odvodila ga je pored Dervente i u Beograd, Bileću, Bijeljinu i druga mjesta. Nosilac je nekoliko ordena i dobitnik nagrada, među kojima je i Orden Karađorđeve zvijezde.
Penzionisan je 7. marta 2002. godine. Živio je u Derventi sa suprugom Nadom, a iza sebe je ostavio kćerku Milicu.
TV K3