“Posebna vrijednost ove monografije su svjedočenja majki banjalučkih `zvjezdica`. Riječ je o 11 životnih priča, a četiri majke su prvi put govorile o tragediji koju su doživjele”, rekao je Kojić Srni, dodavši da je monografija pripremana dvije i po godine.
On je naveo da su u monografiji detaljno opisane okolnosti koje su dovele do humanitarne krize u Banjaluci, kao i uticaju međunarodne zajednice u ovom slučaju.
“Poseban fokus istraživanja je na stanju u samoj bolnici i stradanju 12 novorođenih beba u periodu od 22. maja do 19. juna 1992. godine. Pokušali smo rasvijetliti ovu tragediju sa svih aspekata, a osim arhive Centra, korišćeni su arhivski dokumenti iz još pet arhiva, kao i više od tridesetak svjedočenja aktera događaja iz tog vremena”, istakao je Kojić.
On se nada da će ova monografija umnogome doprinijeti objektivnoj interpretaciji svega što se dešavalo u banjalučkom Kliničko-bolničkom centru u to vrijeme.
Bebe su stradale 1992. godine u banjalučkoj bolnici zbog nedostatka kiseonika, koji nije mogao biti dopremljen ovoj zdravstvenoj ustanovi kopnom zbog ratnih djestava, a ni vazdušno jer je na snazi bila zabrana Savjeta bezbjednosti UN za letove iznad BiH.
Prva beba umrla je 22. maja 1992. godine, nakon čega je uslijedila agonija i smrt ostalih beba. Do 19. juna 1992. u Banjaluci je umrlo 12 beba, koje su postale simbol kršenja ljudskih prava i neljudskosti međunarodne zajednice.
Agonija je prekinuta probojem koridora i spajanjem banjalučke regije sa ostalim dijelovima Srpske i Srbije.
Trinaesta beba Slađana Kobas bitku za život izgubila je sa 14 godina, a četrnaestoj bebi Marku Medakoviću nedostatak kiseonika ostavio je posljedice za cijeli život.
SRNA