Ni šest mjeseci nakon izrečene presude za ratni zločin nad srpskim civilima u logorima “Silos” u Tarčinu, Osnovnoj školi “9. maj” u Pazariću i magacinima kasarne “Krupa” u Zoviku u sarajevskoj opštini Hadžići, svi osuđeni još ne izdržavaju kaznu, već se na razne načine opstruiše izvršavanje presude i nalaze izgovori zašto nisu iza rešetaka.
Predsjednik Organizacije porodica zarobljenih i poginulih boraca i nestalih civila iz Srebrenice Branimir Kojić za Srnu kaže da se osuđenici slobodno kreću, rugaju i zabijaju novi nož u leđa porodicama srpskih žrtava.
On smatra da na ovaj način pravosuđe BiH nastavlja torturu i maltretiranje logoraša, koji su još živi i ruga se njihovim porodicama i cijelom srpskom narodu.
Kojić kaže da je logor “Silos” kod Tarčina bio jedan u nizu kazamata u kojima su zlostavljani Srbi sve do Savindana 1996. godine, kada su posljednji zatvorenici pušteni nakon što su pretrpjeli strahovitu torturu i mučenja. Dio logoraša sve te strahote nije preživio i umro je u logoru, a drugi su ubrzo nakon izlaska preminuli, ne dočekavši pravdu.
SRAMOTNO NISKE KAZNE ZA KONTINUIRANO MUČENjE LOGORAŠA
Za počinjene zločine nad Srbima u “Silosu” osuđena su šestorica Bošnjaka kojima su u junu izrečene ukupno 42 godine zatvora.
– To je sramotno niska kazna za zlodjela i torture koje su vršili nad nedužno zatvorenim srpskim civilima, ali je i danas, prema našim saznanjima, većina njih na slobodi – ističe Kojić.
Prema njegovoj ocjeni, to pokazuje kakva je BiH, kakav je Sud BiH koji pravnim nasiljem želi prisiliti Srbe da se odreknu identiteta i da sva krivica za ratna stradanja bude prebačena na srpski narod, a srpske žrtve se ignorišu, zanemaruju i nipodaštavaju, što je neprihvatljivo.
Kojić kaže da je, prema saznanjima porodica zarobljenih i poginulih srpskih boraca i civila, navodnim vještačenjem utvrđeno da su tobože bolesni osuđenici za zločine nad Srbima u “Silosu”, koji su još na slobodi.
– Došli smo do saznanja da ljekari izdaju uvjerenja da su ovi osuđenici bolesni, te da ne mogu da idu u zatvor. Pitamo da li će oni ikad otići na odsluženje kazne ili će biti na “vječitom bolovanju”? Da li će pravda ikad biti bar djelimično zadovoljena? Kazna koja im je izrečena najblaže rečeno je simbolična za zločine koje su činili četiri godine nad nedužnim zarobljenim Srbima – naglašava Kojić.
On pita se da li taj sud ima razumijevanja za bol žrtava koje su oboljele zbog zvjerskog ponašanja dotičnih ili se kao i ranije i ovaj put stavlja na stranu, odnosno zaštitu Bošnjaka.
– Nije nam poznat nijedan slučaj da je neki od optuženih, a kamoli osuđenih Srba, bio pošteđen jer je bolestan. Srbi su i bolesni išli na suđenja, ali i na izdržavanje kazne i umirali u pritvoru i zatvoru – napominje Kojić.
On ističe slučaj Srbina, profesora Milana Bogdanovića, koji je uhapšen u Srebrenici sa štakama u rukama jer mu je tek bio operisan kuk. Za njega niko nije imao razumijevanja. Nakon boravka u pritvoru prvostepenom presudom bio je oslobođen, dok drugostepenu presudu nije dočekao, jer je obolio i preminuo od stresa koji je doživio odlazeći na suđenje za lažne optužbe.
Kojić je pozvao nadležne da reaguju i da osuđeni budu privedeni na odsluženje kazne jer se i dalje rugaju porodicama žrtava.
OPSTRUKCIЈA PRAVOSUĐA BiH SE NASTAVLjA
Ove navode Srni je potvrdio i predsjednik Udruženja logoraša regije Birač Vinko Lale, koji je bio jedan od zatočenika u “Silosu”.
Govoreći o predmetu “Silos”, Lale je podsjetio je da je prvooptuženi u ovom predmetu Mustafa Đelilović preminuo prije konačne presude.
– Đelilović je prvostepenom presudom bio osuđen na deset godina zatvora i Sud BiH je, znajući za njegovu bolest, namjerno odlagao izricanje drugostepene presude i umro je izbjegavši veću kaznu od prvostepene jer su postojali dokazi da se izrekne oštrija – pojašnjava Lale.
Logoraši sumnjaju da je Sud BiH bio upoznat sa njegovim zdravstvenim stanjem i namjerno odugovlačio sa presudom kako bio on izbjegao eventualnu kaznu.
– Takođe, zbog bolesti, posebno je izrečena presuda Šerifu Mešanoviću kome je Sud BiH izdao akta za upućivanje na izdržavanje kazne kao i ostalim osuđenim u predmetu “Fadil Čović i drugi”, ali su oni još na slobodi – pojašnjava Lale.
On precizira da su osuđeni Halid Čović i Nermin Kalember stupili na izdržavanje kazni dok su Fadil Čović, Nezir Kazić, Bećir Hujić, Mirsad Šabić i Šerif Mešanović još na slobodi.
– Prema našim saznanjima, njima je zbog navodne akutne bolesti odgođeno izvršenje kazni zatvora na kraći period. Koliko će to trajati nije nam poznato, a nakon dugogodišnje opstrukcije Suda sumnjamo u tačnost tih navoda, odnosno smatramo da postoji pristrasnost ljekarskog tima koji je vršio navodna vještačenja zdravstvenog stanja osuđenih – prenosi Lale ocjenu logoraša koje su ovi zločinci mučili ili zlostavljali.
Lale kaže da im je u Sudu BiH potvrđeno da zbog ovih razloga četvorica osuđenika za ratne zločine nad Srbima ni nakon skoro pola godine od izricanja presude još nisu na izdržavanju kazne.
– Mi i dalje vodimo borbu i dokazujemo šta smo sve doživjeli i prepatili u paklu `Silosa`, torturama i danima kada su živi zavidjeli mrtvima. Јoš uvijek nailazimo na opstrukcije i otpor pravosuđa BiH iako je svima još tokom rata poznato bilo kakve torture su sprovođene nad zarobljenim nedužnim civilima u tim logorima, a bili su zarobljeni samo zbog toga što su bili Srbi – naglašava Lale.
On ukazuje da je osuđena samo manja grupa počinilaca zločina u “Silosu”, da su im izrečene simbolične kazne, ali da je ta presuda veoma značajna jer je Sud konačno okvalifikovao kao logore “Silos”, kasarnu “Krupa” i školu “9. maj” u Pazariću.
Nažalost, veliki broj logoraša nije dočekao izricanje presude njihovim dželatima.
Lale ističe da logoraši očekuju da će biti još sudskih predmeta vezanih za ove logore i da nije završen proces dokazivanja istine i pravde za sve zločine i počinioce, ali da je žalosno da je pravosuđe BiH potrošilo četvrt vijeka da bi izreklo prve presude za višegodišnja zlostavljanja, torture i ubijanja Srba u ova tri stratišta.
– Predmeti se razvlače i čeka se da pomru svjedoci i da time počinioci ostanu nekažnjeni zbog `nedostatka dokaza`, što je najomiljenija floskula koju koristi kao obrazloženje Sud BiH i time pravda svoj nerad i jednostran odnos prema žrtvama, štiteći počinioce zločina nad Srbima ili im izričući minimalne kazne za strašne zločine, dok Srbima izriču maksimalne kazne zbog bilo kakve ratne optužbe – naglašava Lale.
Nezavisna komisija za utvrđivanje istine o događajima tokom rata u Sarajevu, konstatovala je da je u samom gradu bilo 211 logora i mjesta zatočenja za Srbe.
Ubijeno je oko 3.000 srpskih civila, gotovo 1.700 teško ranjeno, a većina mrtvih i ranjenih Srba nije imala veze sa ratnim dejstvima jer su kao civili odvođeni u logore iz svojih kuća i stanova ili sa radnih mjesta i ulice.
Izvor: Srna