Kojić navodi da su, prema do sada utvrđenim podacima, u 10 prijeratnih opština na području Sarajeva ubijena 6.264 srpska civila i pripadnika Vojske Republike Srpske, a 280 ih se još vode kao nestali.
On kaže da je Republički centar za istraživanje rata, ratnih zločina i traženje nestalih lica utvrdio da je postojalo 211 mjesta zatočenja za Srbe na području Sarajeva, te ističe da su mnogi od njih ritualno ubijani i bacani u jamu Kazani.
– Bez obzira na to što se zločini nad Srbima u Sarajevu žele podvesti pod pojedinačne incidente, a za njih optužiti prijeratni kriminalci i neposlušni pojedinci, nesporno je da je riječ o sistemski planiranim zločinima, koji se godinama zataškavaju – izjavio je Kojić Srni.
Prema njegovim riječima, istina o dešavanjima tih ratnih godina je skrajnuta, a neki pokušaji da se ona do kraja istraži propali su, kao što je to bio i slučaj sa komisijom iz 2006. godine, čiji rad je neslavno okončan.
Sudskih epiloga malo
– Iako postoje brojna svjedočenja o golgoti kroz koju su devedesetih godina prošlog vijeka prošli Srbi na području Sarajeva, sudskih epiloga za počinjene zločine veoma je malo, a svaki pokušaj da se sazna istina, kao i sudbina nestalih, onemogućen je od onih kojima odgovara iskrivljena slika o ratnim događajima odaslata u svijet – istakao je Kojić.
Prema podacima Republičkog centra za ratne zločine počinjene nad Srbima u kasarni “Viktor Bubanj”, pravosnažno su osuđena dva lica na pet godina zatvora, a dva lica su umrla u toku postupka.
Za ratne zločine nad Srbima u “Silosu” u Tarčinu, protiv osam lica postupak je u toku, za zločine u Velikom parku postupak je u toku protiv četiri lica, dok je za Alipašino polje protiv dva lica postupak u toku, a jedno je oslobođeno.
Za Trnovo, protiv tri lica postupak je u toku, dok su za silovanje maloljetnice 1993. godine dva lica osuđena na 12 godina, a jedno lice je nedostupno.
Za logor Hrasnica, jedno lice osuđeno je na šest godina za silovanje i maltretiranje – podaci su Republičkog centra.
Doktor ajdanović pronađen mrtav, a muzičar samardžić ni do danas nije pronađen
Kojić je podsjetio da se, poslije pucnja u srpskog svata na Baščaršiji 1. marta 1992. godine, već moglo naslutiti šta se sprema Srbima u Sarajevu.
– Srbi su bili izloženi zastrašivanju i sveopštoj diskriminaciji, odvođeni su iz kuća, stanova, sa ulice, pa čak i iz bolnica. Prvi na meti su bili intelektualci i viđeniji ljudi – istakao je Kojić.
On je naveo da su među njima doktor Milutin Ajdanović, koji je, nakon što su ga odveli iz stana, sljedećeg jutra pronađen mrtav, dok posmrtni ostaci poznatog sarajevskog muzičara Slobodana Samardžića nisu pronađeni ni do danas iako je policija izvršila uviđaj na mjestu zločina.
Kojić je ukazao da je u “Dnevniku ratnog hirurga” doktor Miodrag Lazić ostavio vrijedno svjedočanstvo o svemu što se ratnih godina dešavalo na području Sarajeva, posebno sa aspekta stradanja Srba.
(SRNA)