Koja stranka je državotvorna pitanje je koje se provlači poslednjih godina u medijima i javnosti Republike Srpske. Prvenstveno zbog činjenice da se dvije najjače partije u Srba s ove strane Drine kite istim perjem a svaka ima svoje mjesto u istoriji. Takvog su otprilike stava i pojedini politički analitičari koji kaže da se neke činjenice jednostavno ne mogu osporiti. Ovo pitanje je u poslednje vrijeme vrlo često eksploatisano i od samih stranačkih lidera SNSD-a i SDS-a.
Najviše puta u poslednje vrijeme državotvornost je spominjala stranka SNSD na čijem je čelu Milorad Dodik aktuelni predsjednik stranke i Republike Srpske, mada ni drugi funkcioneri ove partije nisu zaostajali sa izjavama o ovoj temi. Da je SNSD najveća, najsnažnija i državotvorna partija, izjavio je Dodik prije samo dva dana na stranačkom sastanku u Bijeljini.
“SNSD je najveća i najsnažnija partija. Samo velike partije mogu da budu državotvorne. Ne želim nikoga da potcjenjujem, ali male političke partije imaju druge prioritete, a mi moramo da imamo odgovornost i za državu i narod. Mi moramo biti svjesni da SNSD ukoliko nema snagu koju ima sada da je to na najveću štetu ovog naroda i Republike. Niko ne može da napravi snažnu organizaciju kakva je SNSD koja iz svoje snage izvlači primarno, a to je politika odbrane Republike Srpske i njen status. Mi ćemo to i nastaviti”, izjavio je Dodik.
Međutim, nije Dodik jedini koji se kiti državotvornim perjem. Tako se juče po ovom pitanju oglasio potpredsjednik SDS-a Ognjen Bodiroga, dok su nešto ranije ovu temu isticali i predsjednik SDS-a Milan Miličević i još neki politički predstavnici SDS-a.
“SDS kao državotvorna stranka ima moralnu dužnost da ovu vlast pošalje u političku penziju i procesuira odgovorne za brutalan kriminal koji je izražen na svakom koraku. Mi ćemo to svakako i učiniti”, kaže Bodiroga.
Ovo su samo posljednji primjeri da funkcioneri dvije najjače partije u Srpskoj svaka sebe smatra državotvornom, misleći na Republiku Srpsku. A šta kažu činjenice? Istorija kaže da je Srpska demokratska stranka osnovana na Petrovdan, 12. jula 1990. godine, kao posljednja formirana nacionalna stranka na prostoru bivše federalne jedinice BiH. Dakle, formirana je prije proglašenje Republike srpskog naroda u BiH, preteče Republike Srpske, 9. januara 1992.
S druge strane, Milorad Dodik je 1990. postao poslanik u tadašnjoj Skupštini SRBiH, ali je u formiranje stranke krenuo tek u martu 1996. Tako su se 1. maja 2002. godine spojile tadašnja Stranka nezavisnih socijaldemokrata i Demokratska socijalistička partija i nastaje današnji Savez nezavisnih socijaldemokrata. Međutim, istorija je jedno, a zasluga za današnju državotvornost Srpske nešto sasvim drugo, stav je pojedinih političkih analitičara.
Politički analitičar Cvijetin Milivojević kaže da bi, prema teoriji, državotvorna trebalo da bude svaka stranka koja funkcioniše po zakonima i u skladu sa političkim sistemom jedne države. On dodaje da je SDS gradila Srpsku. Najveći dio poslanika prve Skupštine srpskog naroda u BiH zapravo su poslanici SDS iz Skupštine SRBiH. Zatim, u godinama rata u BiH i neposredno nakon njega kadrovi SDS su bili oni koji su vodili RS.
“E, sad, tu imamo mali problem. SNSD je nastao mnogo kasnije. Dakle, on i da je htio nije mogao da bude državotvoran kada je stvarana RS. Ali, on je vrlo vješto u jednom trenutku uzeo taj crveni tepih državotvornosti SDS-u. Nešto svojom političkom vještinom, a nešto činjenicom da se SDS u jednom trenutku nije uspio snaći na političkoj sceni BiH, pogotovo kada su na njih bili pritisci visokih predstavnika, pa kada su Karadžić i Mladić uhapšeni i izručeni Hagu”, istakao je Milivojević.
Prema njegovim riječima, SDS je u tom trenutku „pobjegao od sebe“ pa je u nekim situacijama više ličio na građanski savez nego na nacionalni pokret.
“To je SNSD vješto iskoristio i od ljevice, socijaldemokratske opcije, postao novi SDS. I u sljedećim godinama on sa nametnuo kao neko ko brani ono što su dejtonske nadležnosti RS, faktički državotvornost RS. Međutim tu mogu da primjetim i jednu zanimljivu situaciju, kada je u pitanju SDS. Kada god se donose ključne odluke u NSRS, SDS se pojavi kao neko ko nije podrška vlasti u RS, ali svakako nije ni neko ko opstruiše takvu vrstu odluka. I po tome se SDS razlikuje od ostatka opozicije. Vjerovatno zato što kod njih i dalje postoji ta neka linija srpske nacionalne stranke”, dodao je Milivojević.
Istovremeno, Miodrag Živanović, profesor filozofije u penziji, smatra da se radi o vještačkoj dilemi i problemu kada je riječ o državotvornim partijama. “Čim se takva pitanja postave, ona vode diskriminaciji. Kao što je čak i ustavna teza u BiH o tome da postoje konstitutivni narodi i oni koji to nisu. To je takođe diskriminatorno. Svi bismo trebali biti jednaki u bilo kojim pravima i obavezama. Dok se to ne riješi, mi ćemo stalno imati ovakve besmislene i beskonačne rasprave samo o tome. A, kad god se to stavi u prvi plan, onda ne možemo riješiti nijedan pravi problem”, kaže Živanović.
Izvor: Srpskainfo/ Slobodan Popadić/ TV K3