Džozef Džo Bajden postao je 46. predsjednik SAD. On je pobijedio Donalda Trampa osvojivši, do sada, 273 elektorskih glasova, dok je Trampu pripalo 213 elektorskih glasova.
Nekada najmlađi senator, sada je postao najstariji predsjednik u istoriji Sjedinjenih Američkih Država.
Bajden se rodio 20. novembra 1942. godine, u pensilvanijskom gradu Skrantonu, kao prvo od četvoro djece u katoličkoj porodici raznolikog etničkog porjekla – bake i djedovi su imale englesku, francusku i irsku krv, a majčin otac bio je član Državnog senata Pensilvanije.
Tokom pedesetih godina nekoliko puta su morali da se sele zbog poslovnih nedaća njegovog oca. Situacija je u jednom trenutku bila toliko loša da su morali da budu pod istim krovom sa babom, Džoovom majkom. Potom su se preselili u saveznu državu Delaver, prvo u stan a potom i u kuću u Vilmingtonu, kada je njegov otac napokon uspio da nađe stabilan i solidan posao u prodaji polovnih automobila.
Kao dijete se mnogo napatio jer ga je mučila astma, a i primjetno je mucao i to sve do momačkih dana. Problem je uspio da riješi tako što je neumorno recitovao pred ogledalom.
Svoj uspjeh gradio je zahvaljujući inteligenciji i napornom radu. Bajden je morao i da radi da bi mogao da se školuje, a studirao je na Univerzitetu u Delaveru gdje je diplomirao na odsjeku istorije i političkih nauka, a zvanje doktora pravnih nauka stekao je na Univerzitetu u Sirakuzi 1968. godine. Iako je bio optužen za plagiranje doktorskog rada, taj podatak je izbrisan iz njegovog dosijea, te je primljen u advokatsku komoru u Delaveru.
U jeku Vijetnamskog rata kreće i njegov prvi upliv u politiku. Republikancima nije htio da se pridruži jer nije volio Niksona, a demokrate jer se “nisu oslobodile konzervativnih rasističkih stavova”. Međutim, pristupio je demokratama kada ga je tadašnji poslodavac ubacio u forum na kome se raspravljalo o načinima reformisanja i oživljavanja te partije.
Već krajem 1969. je postao demokratski kandidat na izborima za vijeće okruga Njukasl, na kojima je pobijedio. Na toj poziciji ostaće dvije godine, a potom će ostvariti i svoj cilj – da postane senator prije 30. godine života.
Na poziciju senatora u Delaveru došao je bez novca i medijske podrške. Kampanju je vodila njegova sestra Valerija dok je ostatak porodice dijelio pamflete od vrata do vrata. Kampanju je bazirao na obećanjima će se zalagati pravednije oporezivanje, zdravstvenu zaštitu i promjene, za izlazak iz Vijetnama, građanska prava i očuvanje životne sredine.
Prva tragedija
Samo nekoliko nedjelja nakon izbora u decembru 1972. godine, Bajdenova supruga Nilija, kojom se oženio 1966. i sa njom dobio troje djece, stradala je sa njihovom jednogodišnjom kćerkom Naomi Kristinom u saobraćajnoj nesreći. Kobnog dana Nilija je krenula da kupuje poklone za Božić kada je u njihovo vozilo udario traktor. Sinovi Bo i Robert prošli su s manjim povredama.
Pogođen tragedijom želio je da odustane od senatorske pozicije, ali su ga nagovorili da to ne čini. Samo dvadesetak dana nakon pogibije supruge i kćerke je položio zakletvu i postao šesti najmlađi senator u američkoj istoriji. Iako su mnogi vjerovali da neće izdržati pritisak i da će na kraju ipak da da ostavku, Bajden to nije učinio. Ostao je posvećen porodici, ali i poslu u Senatu, i svakog dana je putovao satima od Vilmingtona do Vašingtona kako bi stigao na posao. Jedini dan u godini kada ne radi i dalje je 18. decembar, dan kada su mu supruga i kćerka poginule.
Druga ljubav i propala kampanja
Pocijepan između posla i podizanja dvojice sinova, Bajden je svoj ljubavni život stavio “na čekanje”. Međutim, njegov brat mu ugovara “sastanak naslijepo” i tako Džo 1975. godine upoznaje Džil Trejsi Džejkobs, sa kojom se oženio dvije godine kasnije i dobio kćerku Ešli Blejzer.
Njegov profesionalni razvoj je krenuo sve više da bude pod budnim okom medija. Časopis “Tajm” ga je svojevremeno okarakterisao kao kompulsivno ambicioznog predviđajući mu svijetlu budućnost. Karijeru su mu obilježili sukobi sa Reganovom administracijom, a 1987. godine odlučio je da ode korak dalje i objavio je svoju kandidaturu za demokratsku predsjedničku nominaciju.
Kampanja je počela odlučno, a onda je doživjela potpuni krah zbog loših odnosa u njegovom timu, kao i činjenica da je neko iskopao informaciju o plagijatu u Sirakuzi. Bio je optužen i da je plagirao govor Nila Kinoka (lider britanske Laburističke partije, prim. aut.), koristeći njegove fraze u svom govoru, te da je izmijenio pojedinosti iz porodične istorije kako bi bile identične Kinokovoj priči. Iako je Bajden rasplakao slušaoce tokom govora, kasnije se ispostavilo da je mnoge rečenice ukrao od Kinoka, a da ga nigdje nije ni pomenuo…
Ovu krizu nije mogao da preživi i odlučio je da se povuče iz trke… Ipak Odbor za profesionalnu odgovornost Delaverskog vrhovnog suda oslobodio je Bajdena svake krivice oko plagiranja.
Borba za život
Povlačenje iz predsjedničke trke nije bila jedina muka za Bajdena. Ubrzo se susreo sa ozbiljnim zdravstvenim problemima, zbog kojih je pola godine morao da se povuče iz političkih voda.
Ispostavilo se da su glavobolje i bolovi u vratu koje je osjećao tokom kampanje posljedica aneurizme. Nekoliko puta je operisan i život mu je bukvalno visio o koncu.
Oporavak, dalji usponi i padovi
Nakon dugog oporavka ponovo se posvetio poslu. Devedesetih godina odigrao je ključnu ulogu u pisanju brojnih zakona, među kojima je i Zakon o nasilju nad ženama, koji je prema riječima Bajdena, njegovo najznačanije dostignuće za više od tri decenije koliko je proveo u Senatu.
Ostaće upamćen i kao vjerni saborac Bila Klintona protiv čijeg opoziva je glasao. Bio je aktivan i tokom ratova u Hrvatskoj, BiH i na Kosovu. Žestoko je podržavao miješanje NATO u sukobe u Jugoslaviji. Još u ranoj fazi balkanskih konflikata, Bajden je predstavljao pristalicu aktivne, i po potrebi agresivne spoljne politike SAD na Balkanu. Među prvima je Slobodana Miloševića nazvao ratnim zločincem. Zalagao se za prekid sankcija na uvoz oružja prema srpskim protivnicima i za održavanje vojne obuke muslimanima u BiH. Njegov uticaj na Klintona i zalaganje za ratnu opciju, bili su odlučujući za vojno angažovanje NATO u vazdušnim operacijama na Balkanu.
Na poziciji senatora proveo je najviše godina u istoriji Delavera. Ponovo je ušao u predsjedničku trku 2007. godine, ali je ostao u sjenci Hilari Klinton i Baraka Obame. Iz trke se povukao u januaru 2008. godine.
Neskromni brbljivac postao desna ruka Obame
Uprkos neuspjesima u kampanji, Bajden je oduvijek slovio za vrsnog učesnika u svakoj debati. Mnogi su za njega rekli da je “samouvjereni brbljivac koji zna da proda robu”, aludirajući na njegovo skromno porijeklo iz trgovačke porodice.
Upravo je ovakvo Bajdenovo ponašanje išlo Baraku Obami na živce, ali je u nekom trenutku shvatio da od njega može mnogo da nauči, te je odlučio da ga izabere za svog potpredsjednika što je, kako mnogi vjeruju, Obami i donijelo pobjedu na predsjedničkim izborima. Za osam godina potrpedsjednikovanja Bajden je uradio mnogo, pa zato svi danas kažu da je Obama svojevremeno načinio mudar potez prihvatajući Džoa u svoj tim.
Njegove sposobnosti pregovaranja sa republikancima u kongresu su pomogle u donošenju zakona kao što je Zakon o poreskim olakšicama, reautorizaciji osiguranja od nezaposlenosti i stvaranju radnih mjesta iz 2010, koji je razriješio poreski zastoj, kao i Zakona o budžetskoj kontroli iz 2011, koji je razriješio krizu koja je te godine nastala usljed dostizanja maksimalnog dozvoljenog zaduženja Sjedinjenih Država…
Novi udarac života
I dok je Bajden nizao uspjehe na mjestu potpredsjednika, iza kulisa Džoa su morile velike porodične muke. Njegov najstariji sin Bo obolio je od raka i nakon teške bitke preminuo je u 46. godini. Ova tragedija dovela je do toga da Bajden odluči da se ne kandiduje na narednim predsjedničkim izborima jer, kako je rekao, nije spreman da pruži 110 odsto sebe i osjeća se emotivno ispražnjen.
Malo ko je očekivao da će se odvažiti da uđe u predsjedničku trku na izborima 2020. s obzirom na njegove godine (78), ali je ipak zagrizao i ušao u brojne žestoke okršaje sa Trampom.
Ipak, ova kampanja bila je jedinstvena jer je bila znatno otežana zbog pandemije korona virusa. Čak ni debate, po kojima je Bajden čuven, nisu “zasijale” u ovoj trci.
Ono što sigurno čeka novog predsjednika jesu veliki izazovi, a na svojim plećima će morati da ponese i mnogo problema i da se uhvati u koštac sa brojnim pitanjima koji se tiču, prije svega korona virusa, a onda i spoljne politike, klimatskih promjena…
Bajden će odmah morati da iznese nacionalni plan za borbu protiv konra virusa, ali i da preduzme korake kako bi zemlju izvukao iz krize u koju je zapala zbog pandemije…
Od siromaha do milionera
Uspio ili ne da izvuče Ameriku iz finansijske krize, jedno je sigurno, Bajden je sebe materijalno osigurao. Čovjek koji je decenijama slovio za “senatora srednje klase”, a jedno vrijeme i drugog najsiromašnijeg senatora u SAD, uspio je sebi da obezbijedi milione.
Prema nedavnim procjenama Bajden, koji je za vrijeme potpredsjednikovanja zarađivao oko 225.000 dolara godišnje, sada je “težak” oko 9 miliona dolara. Američki mediji pišu da ima oko 4 miliona dolara samo u nekretninama, jer on i supruga Džil posjeduju dvije kuće u Delaveru, i imaju investicije vredne bar još toliko, kao i milionsku federalnu penziju.
Sada će Bajden zarađivati oko 400.000 dolara godišnje, a Džil je rekla da će nastaviti da radi.