Naime, osobe koje pate od depresije i anksioznosti svjedoče da im odgovara kišovito vrijeme, jer tada ne dolaze do tačke kada doživljavaju napad depresije i anksioznosti.
Isto je i s osobama koje su impulsivne i nervozne. Takve osobe često spominju da vole kišu, a razlog je taj što ih kiša smiruje i opušta. Ako malo bolje razmislite, to je zapravo sasvim logično.
Sunčano i lijepo vrijeme ljude tera na akciju, na šetnju ili trčanje u prirodi, vježbanje na otvorenom i sve druge vrste produktivnosti. Sa druge strane, kiša ima predvidljiv uzorak, pa zvuk kiše spolja dovodi do toga da ga naš mozak percipira kao smirujuću i bezazlenu buku. Upravo zbog toga postoji toliko video i zvučnih zapisa za opuštanje i meditaciju koji sadrže zvuk kiše.
Dok pada kiša, ljudi nemaju želju da izlaze, ali zato u zatvorenom prostoru rade ono što najviše vole. Zvuk kiše umiruje pa je uz njega lakše čitati knjigu, učiti ili se opustiti u toploj kupki.
Osim toga, i sam miris kiše većina ljudi povezuje s pozitivnim razmišljanjima i sjećanjima iz prošlosti. Taj intenzivan i suptilan miris koji vazduh poprima vraća vas u vrijeme kada ste bili na toplom i sigurnom.
Naučnici navode da je uz hormonske promjene važan i zvuk kiše. Kada je zvuk tih ili umjereno jak i ujednačen poput padanja kiše, mozak ga tumači kao umirujući signal.
Osim toga, ovaj umirujući šum “pokriće” neke manje prijatne zvukove koji bi nas uznemirili i razbudili, na primjer buku automobila ili dovikivanje ljudi koji prolaze ulicom.
Izvor: Kurir