“Ni za tu odluku, ni za kasnije referendumsko proglašavanje suvereniteta BiH, nije postojala ustavna dvotrećinska većina, jer su se Srbi tome protivili”, rekao je Kecmanović, dodajući da je “nevjerovatno kako je preko toga prešla međunarodna zajednica”.
Kao svjedok odbrane, Kecmanović je rekao da se to dogodilo u kontekstu zalaganja lidera Stranke demokratske akcije Alije Izetbegovića za stvaranje “islamske teokratije… od Maroka do Indonezije”, koju je opisao u svojoj “Islamskoj deklaraciji”, a u kojoj bi “manjine imale ograničena prava”.
Izetbegovićevu odgovornost za izbijanje sukoba, Kecmanović, koji je u to vrijeme bio profesor u Sarajevu, sugerisao je i podsjećajući na njegovu izjavu u parlamentu kojom je “dao prednost suverenitetu BiH čak i u slučaju da to vodi direktno u rat”.
Svoje učešće u radu Predsjedništva BiH, od aprila do jula 1992. godine, pošto su ga napustili srpskih predstavnici Biljana Plavšić i Nikola Koljević, Kecmanović je objasnio time što je, na njegov zahtjev, ponovo uveden princip konsenzusa, odnosno veta pri donošenju odluka.
“U praksi, međutim, to je bilo sistematski kršeno”, naglasio je Kecmanović.
O Kutiljerovom i svim drugim mirovnim planovima, svjedok je izjavio da su predviđali podjelu BiH, dodajući da ga čudi zašto su Srbi iz BiH bili stalno optuživani da je to njihov cilj, prenose beogradski mediji.
Tužilac je Kecmanovića podsjetio i na njegovu izjavu s ranijih suđenja da je “nadmoćna srpska artiljerija pustošila centralni i stari dio grada”.
Kecmanović je istakao da to “nisu bili projektili koji ruše zgrade, iako su mnoge fasade bile pogođene”, te naveo da je mnogo teža oštećenja od granata s muslimanske teritorije kasnije vidio u naselju Grbavica, koje je bilo pod kontrolom Vojske Republike Srpske.
Kecmanović će sutra nastaviti da odgovara na pitanja tužioca.