Profesor Fakulteta političkih nauka Nenad Kecmanović izrazio je uvjerenje da će u Deklaraciji o opstanku srpskog naroda, koju pripremaju Republika Srpska i Srbija, biti obuhvaćeni i zločini u ustaškom logoru Jasenovac.
On u izjavi za Srnu kaže da je Deklaracija dovoljno širok okvir da se progovori i o Jasenovcu i genocidu, o najvećim žrtvama u okupacijama i ratovima i da će obuhvatiti očuvanje srpskog jezika i ćirilice, kulturnog i duhovnog identiteta.
Kecmanović ističe da se s time ne može kalkulisati i trgovati zarad dobrog komšiluka i dobrosusjedstva u regionu zbog evrointegracija “i sličnih ma koliko vedrih perspektiva”, pogotovo u vremenu kada Srbima drugi liferiju lažne fakture o “udruženim zločinačkim poduhvatima”.
“Ako opet zaboravimo ponoviće nam se, jer evo vidimo kako se ljute kad ih dirnemo u lošu savjest. Nije im čak dovoljno da je potisnu nego bi i da je prevrednuju. Još malo pa bi Jasenovac proglasili za `popravni dom`”, rekao je Kecmanović.
On je podsjetio da su vlasti socijalističke Jugoslavije radi reintegracije obnovljene države svjesno potiskivale sjećanja na stradanja srpskog naroda u Drugom svjetskom ratu, posebno u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj /NDH/.
“Pravljene su lažne simetrije ustaških kvislinga, čijim zvjerstvima nad Srbima je bio šokiran i general Vermahta u Zagrebu, sa četnicima koji su bili prvi pobunjenici u okupiranoj Evropi. U nacionalno složenoj BiH predimenzionirani su rijetki primjeri komšijske solidarnosti i zaštite, a brojne ustaške jame sa poklanim Srbima ili su betonirane bez ikakvog obilježja ili obilježavane kao žrtve anonimnog fašističkog terora”, kaže Kecmanović.
On ističe da je vlast vjerovala da je to cijena da BiH bude mirna i stabilna, a 90-ih se ispostavilo da je eksplozija bila samo odgođena.
“Nakon pola vijeka takve politike, koja je njegovana u istoriografiji, medijima, školskom sistemu, prirodno je da su kod Srba izblijedila sjećanja na Jasenovac, a kod Hrvata izbrisano osjećanje krivice. Kod muslimana, potonjih Bošnjaka, čak je stvorilo lažnu svijest da su jedini bili nevine žrtve jer, navodno, nisu kolaborirali sa okupatorom /`nisu bili ni ustaše, ni četnici`!!/, iako su itekako participirali u vlasti NDH i ustaškim formacijama, te formirali SS handžar diviziju”, navodi Kecmanović.
On napominje da je istina o pomoru Srba u Jasenovcu, makar i sa zakašnjenjem, najviše prodrla u svijet zahvaljujući jevrejskim sapatnicima u tom logoru smrti i ističe da jevrejski narod odnosom prema Holokaustu može da posluži kao uzor.
“Od Jevreja treba učiti. Zlo koje im je učinjeno drugi su skrivili, ali za to što se njihovim žrtvama danas svi klanjaju, zaslužni su preživjeli. Izuzetno je značajno što je Republika Srpska na toj osnovi razvila i širu saradnju sa Izraelom. Podržala je ovu zemlju, makar indirektno i samo simbolično, u nekim za nju teškim međunarodnim okolnostima, a ova uzvratila dragocjenom diskretnom podrškom”, kaže Kecmanović.
On ističe da na Jasenovac, genocid i broj srpskih žrtava, “po kojima smo apsolutni, ne samo regionalni šampioni”, treba podsjećati u školama i knjigama, muzejima i medijima, na ulici, u svakodnevnom životu i to pokazivati svakom inostranom gostu.
“Recimo, sjajno je što više ulica u Srbiji i Srpskoj nosi ime Srđana Aleksića i njeguje uspomenu na mladića koji je izgubio život braneći prijatelja Bošnjaka od paravojnih nasilnika u ratnom Trebinju. Treba da budemo ponosni na našeg sunarodnika, utoliko više što nisu zabilježeni slični primjeri na drugoj i trećoj strani tokom građanskog rata u BiH”, rekao je Kecmanović.
On je upitao zašto u Beogradu nema i ulice posvećene “banjalučkim bebama” koje su pomrle zato što predstavnici međunarodne zajednice nisu dozvolili dopremu kiseonika za inkubatore, ili ulicu posvećenu srpskim žrtvama u Vozući ili građanima Sarajeva koji su protjerani iz najvećeg srpskog grada poslije Beograda.
Kecmanović podsjeća na to da su Srbi već iskusili da prećutkivanje, guranje pod tepih i relativizovanje ne donosi ništa dobro.
“Ispalo je da smo se stidjeli tuđeg stida, da je autošovinizam postao prosječno stanje svijesti, da ljudi pomišljaju da im bilo bilo najkorisnije da promijenimo naciju, vjeru, jezik, istoriju. I da tako postanu niko i ništa ili neko i nešto drugo”, navodi Kecmanović.
On ističe da su takva razmišljanja znatno prisutnija kod mladih ljudi u Srbiji.
“Jasenovac je njima mnogo dalji, ne samo geografski i psihološki. Mnogi mladi ljude misle da u Bosni žive Bosanci, u Hercegovini – Hercegovci, a u Hrvatskoj – Hrvati”, kaže Kecmanović.
(Srna)