Kasipović je naglasio da je to ono što je Republika Srpska godinama zastupala, od dogovora “Ešton-Dodik” i početka strukturalnog dijaloga.
“Osnovni princip koji zagovara Srpska jeste da Sud BiH nema ingerenciju nad entitetskim sudovima. Posljednja instanca u entitetskim sudovima su vrhovni sudovi, koji odlučuju o redovnim i vanrednim pravnim stvarima i takve odluke mogu biti predmet preispitivanja samo kod Ustavnog suda BiH ili Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu”, rekao je Kasipović za današnji “Glas Srpske”.
Prema ponuđenom zakonskom rješenju, tvrdi Kasipović, stvarna nadležnost Suda BiH je za krivična djela utvrđena isključivo Krivičnim zakonom BiH i drugim zakonima koje je usvojio parlament BiH.
On je dodao da je princip koji zastupa Republika Srpska standard koji poznaju sve zemlje razvijene demokratije, a u kojem se poštuje vladavina prava i nezavisnost sudske vlasti od ostalih grana vlasti.
“Republika Srpska je od samog početka strukturalnog dijaloga ukazivala na nepravilnu retroaktivnu primjenu Krivičnog zakona BiH i zatražila brisanje člana 7 stav 2 Zakona o Sudu BiH”, naveo je Kasipović, dodajući da je to potvrdila presuda u slučaju “Maktouf-Damjanović”.
Govoreći o mogućnosti osnivanja višeg suda na nivou BiH kao drugostepene instance Suda BiH, Kasipović je naglasio da je loše rješenje važećeg zakona to što predsjednik Suda BiH određuje sastav Apelacionog vijeća, koje odlučuje na osnovu žalbi na prvostepene odluke istog suda.
“Nema predsjednika koji može biti objektivan kod određivanja Apelacionog vijeća i čini mi se da bi se predsjednik suda, ma ko obavljao tu funkciju, morao zalagati da je ovakva organizacija suda neodrživa”, poručio je Kasipović.
On je naglasio da ne može jedan te isti sud oslučivati u prvom i u drugom stepenu, te stav Srpske da bude uspostavljen viši sud na nivou BiH proizilazi iz Evropske konvencije o zaštiti ljudskih prava, prema kojoj osuđeni ima pravo žalbe višem sudu.
“Važno je što hitnije izvršiti intervenciju u Zakonu o krivičnom postupku BiH prema kojem Sud BiH može, po službenoj dužnosti ili na obrazložen prijedlog optuženog, stranke u postupku ili branioca, preuzeti krivični predmet iz nadležnosti entitetskih tužilaštava što se u praksi često dešava, a jedan od primjera je slučaj `Naser Orić`”, istakao je Kasipović.
Prema njegovim riječima, koncepcija protokola iz Brisela kada je riječ o Visokom sudskom i tužilačkom savjetu /VSTS/ ogleda se u saglasnosti da sudije bira podsavjet za izbor sudija, a tužioce bira ili predlaže podsavjet za izbor tužilaca.
Suština je, tvrdi Kasipović, u tome da će izbor sudija biti potpuno odvojen od izbora tužilaca, a postupak će biti razrađen zakonom.