Nekadašnji predsjednik Republike Srpske istakao je tokom iznošenja završne riječi odbrane da su sukobi na zapadu BiH u Prijedoru počeli nakon napada muslimanskih snaga.
Sve do pred kraj maja nije bilo sukoba, Srbi su ponudili muslimanima da naprave svoje opštine i svoje policijske stanice, što je tužilaštvo protumačilo kao neku vrstu protjerivanja i otpuštanja.
Ali, tadašnji muslimanski vojni lider Sefer Halilović insistirao je da se ne pregovara sa Srbima već da se krene sa napadima – rekao je Karadžić i citirao Halilovićev dokument.
On je objasnio kako je došlo do otvaranja tzv. logora u toj oblasti, pojasnio da u zatvorima nije bilo dovoljno mjesta za hiljade zarobljenih pripadnika “zelenih beretki”i “patriotske lige” u običnim zatvorima.
Karadžić je ukazao da je nakon ispitivanja 60 odsto ljudi pušteno i podsjetio da je lično pozvao strane novinare da obiđu ta mjesta.
On je naveo da je bilo zločina koje su činili pojedinci, pripadnici izbjegličke populacije kojima su domovi spaljeni, ili kriminalci, ali da oni nisu imali nikakve veze sa institucijama Srpske.
Karadžić ističe da je odbrana u integralnoj formi iznijela niz naredbi i dokumenata, za razliku od Tužilaštva koje je uzimalo dijelove tekstova i mijenjalo smisao dokumenata.
“Zašto Tužilaštvo nije ni jednom navelo da sam molio Izetbegovića da opozove objavu rata i da Republika Srpska nije uzvratila na isti način niti je uvela uvela ratno stanje” – upitao je Karadžić.
On je detaljno objašnjavao način na koji je počeo rat, pozivajući se na niz dokumenata koje je sam objavio i one koji su pripadali srpskoj, ali i muslimanskoj strani.
Karadžić je citirao dokumete iz kojih se vidi da razne dobrovoljačke jedinice nisu bile u dobrim odnosima sa regularnim vojnim snagama i dokazivao da su npr. “žute ose” izbačene iz Republike Srpske i protjerane u Srbiju, gdje im je sudila tadašnja vlast Republike Srbije.
On je citirao dokumente i svjedočenja iz kojih se vidi da su pripadnici tih snaga bili grubi prema mistrima Vlade Republikie Srpske i vojnim oficirima, npr. u Zvorniku, jer su znali da ih vlast ne želi tu.
“Obični i slobodni govori poslanika koji nisu ušli u skupštinske akte, polufabrikovani dokumenti, istrgnute rečenice u nedostatku optužujuće dokumentacije…sve su to navodni argumenti optužnice”, rekao je Karadžić.
Kao jedan od mnogobrojih primjera zloupotrebe, Karadžić je naveo tvrdnju Tužilaštva da je svojevremeno rekao da “muslimanu nisu ljudi”… Radi se o terminu /people/ na engleskom jeziku koji u kontekstu izjave označava – narod.
Znači, rekao sam da muslimani nisu “poseban narod”, jer Srbi smatraju da su oni po nacionalnom porijeklu Srbi muslimanske vjeroispovjesti i u tome je velika razlika u odnosu na zaključak optužnice, rekao je Karadžić, navodeći niz sličnih citata kojima je demantovao tvrdnje Tužilaštva.
Tvrdnje da srpska vlast nije ništa činila da spriječi zločine – nisu tačni, sve je bilježeno, pa i danas se u sudovima BiH sudi po optužnicama i dokumentaciji koju je prikupio tadašnji MUP Republike Srpske, rekao je Karadžić.
Radovan Karadžić sutra nastavlja sa iznošenjem završne riječi.