Brojna istraživanja dokazala su povezanost HP infekcije sa gastritisom, čirom na dvanaestopalačnom crijevu (DU), čirom na želucu (UV), karcinomom želuca i, dosta rijetko, niskomalignim MALT-limfomom.
Infekcija je veoma česta u zemljama niskog higijenskog standarda, naročito kod djece do desete godine života, dok se u razvijenim zemljama javlja kod starijih osoba. Za sada je nemoguće iskorijeniti je, jer je široko rasprostranjena u čitavom svijetu.
Da li će doći do infekcije zavisi od sposobnosti bakterije da se razmnožava, širi i savlada odbrambene snage organizma, odnosno od otpornosti želudačne sluznice domaćina na infekciju.
Započinje ulaskom bakterije u sistem organa za varenje putem hrane, prljavih ruku ili daha zaražene osobe. Tegobe koje ova infekcija može da izazove obuhvataju mučninu, gađenje, povraćanje, nadimanje stomaka, kiselinu i gorušicu, podrigivanje, kao i blaže ili jače bolove u predjelu želuca ili ispod rebarnih lukova.
HP infekcija četiri do deset puta povećava rizik od nastanka čira, najčešće na dvanaestopalačnom crijevu (DU), a rjeđe i na želucu (UV). Ipak, liječenjem ove infekcije liječi se i sam čir, te je i mogućnost njegovog ponovnog pojavljivanja manja.
Metode kojima se vrši dijagnostika HP infekcije mogu biti neinvazivne i invazivne. Neinvazivne metode podrazumijevaju analizu antitjela iz krvi ili antigena iz stolice, te urea izdisajni test, dok u invazivne spada gastroskopija (sonda) sa uzimanjem uzorka na HP infekciju.
Terapija podrazumijeva kombinaciju antibiotika i lijekova za smanjenje lučenja kiseline (IPP) i probiotika. Stručnjaci preporučuju i redovne i uravnotežene obroke u razmaku od tri do četiri sata, hranu umjerene temperature, uz napomenu da je potrebno jesti polako i dobro žvakati hranu.
RTS